Socijalna disleksija ili Aspergerov sindrom je razvojni poremećaj u spektru autizma. Djeca sa socijalnom disleksijom obično imaju poteškoća u uspostavljanju odnosa s vršnjacima. Često su fizički nekoordinirani i skloni su fiksirati na uski raspon interesa. Mnoga djeca s socijalnom disleksijom imaju koristi od bihevioralne terapije, lijekova i treninga društvenih vještina.
Većina roditelja primijeti simptome prije nego što dijete krene u školu. Ova djeca ne komuniciraju dobro sa svojim vršnjacima. Mala djeca možda neće pokazati interes za igru s drugima. Ne razumiju uvijek sarkazam ili humor, a često imaju poteškoća s prepoznavanjem neverbalnih znakova, poput govora tijela. Neka djeca također izbjegavaju kontakt očima.
Često su artikulirani i mogu posjedovati veliki vokabular, ali mogu govoriti ravnim, monotonim glasom s malo intonacije ili izraza. Neka djeca govore formalnim stilom poput udžbenika. Čini se da djeca s Aspergerovim sindromom često imaju poteškoća s suosjećanjem s drugima. Možda neće dobro reagirati na promjene u svakodnevnoj rutini.
Djeca sa socijalnom disleksijom često imaju zakašnjeli razvoj motoričkih sposobnosti. Ova djeca ponekad imaju neobičan, poskočan način hodanja. Možda imaju nečitak rukopis. Neka djeca također imaju poteškoća s rezanjem škarama, bacanjem ili hvatanjem lopte, pravilnim korištenjem opreme za igralište ili vožnjom bicikla.
Iako mogu puno pričati, ova djeca često imaju ograničene interese. Mnogi se fiksiraju na jednu temu kao što su bejzbol karte, dinosauri ili određena televizijska emisija. Ova djeca mogu održati jednostrana predavanja o svom odabranom predmetu, ali u njihovim razgovorima s drugima vrlo je malo davanja i uzimanja.
Liječnici od 2011. nisu znali što je uzrokovalo socijalnu disleksiju. Sumnjali su da bi to moglo imati veze s genetikom ili promjenama u strukturi mozga. Stručnjaci, međutim, nisu vjerovali da je ovaj poremećaj rezultat djetetove okoline ili društvene situacije. Dječaci su obično pod većim rizikom od djevojčica.
Zdravstveni djelatnici iz različitih područja rade zajedno na dijagnosticiranju socijalne disleksije. Oni mogu procijeniti djetetov govor i njegovu ili njezinu sposobnost rješavanja problema ili promatrati dijete dok se igra ili komunicira s drugima. Djeca kojoj je dijagnosticiran Aspergerov sindrom ne mogu se izliječiti, ali rana intervencija im često pomaže da nauče nepisana pravila interakcije s drugima. Neki lijekovi mogu pomoći djeci da kontroliraju svoje ponavljajuće radnje i mogu smanjiti njihovu razinu stresa. Kognitivna bihejvioralna terapija također pomaže djeci da se nose s društvenim zahtjevima i smanjuje probleme u ponašanju, kao što su ispadi i opsesije.