Što je Sandiferov sindrom?

Sandiferov sindrom, ili Sandiferov sindrom, rijetko je zdravstveno stanje koje se najčešće javlja u dojenačkoj dobi ili kasnom djetinjstvu, s vrhunskom prevalencijom oko 1 1/2 do 3 godine života. U djece s neurološkim oštećenjima, međutim, početak se može javiti tek u adolescenciji. Ovaj sindrom karakteriziraju gastrointestinalni simptomi, kao što su gastroezofagealna refluksna bolest (GERB) ili kile, te određeni neurološki znakovi.

Neurološke značajke Sandiferovog sindroma obično uključuju grčeviti tortikolis ili kronične nevoljne pokrete vrata u smjeru desno, lijevo, gore ili dolje i distoniju, u kojoj trajne kontrakcije mišića uzrokuju uvijanje i uvijanje i abnormalne položaje. Iako ovo stanje nema neurološku osnovu, često se zbog ovih neuroloških znakova pogrešno dijagnosticira kao epileptički napadaj. Grčevi povezani s ovim sindromom mogu trajati nekoliko minuta i mogu se pojaviti često tijekom dana, iako su često povezani s hranjenjem.

Čest inicijacijski čimbenik Sandiferovog sindroma je disfunkcija donjeg dijela jednjaka; međutim, kod neke djece se nikad ne identificira određeni uzrok. Iako uzroci neuroloških značajki ovog sindroma nisu jasno shvaćeni, smatra se da bi ovaj sindrom mogao biti obrambeni mehanizam razvijen kod nekih beba za suočavanje s boli zbog refluksa kiseline. Položaji glave i vrata povezani s ovim sindromom mogu donekle olakšati nelagodu zbog refluksa kiseline. Osim toga, pokreti uvijanja i abnormalni položaji mogu biti pokušaj čišćenja kiseline iz jednjaka.

Dijagnosticiranje Sandiferovog sindroma često se može postići jednostavno na temelju roditeljskih izvješća o simptomima ili iz video vrpce djetetova abnormalnog držanja. Za potvrdu prisutnosti refluksa kiseline može se koristiti pH sonda ili praćenje pH vrijednosti. Dodatno, video EEG praćenje se također može koristiti kako bi se isključila prisutnost pravih napadaja ili drugih neuroloških problema.

Nakon dijagnosticiranja, prognoza Sandiferovog sindroma je općenito prilično dobra. Liječenje gotovo uvijek uključuje liječenje temeljnog GERB-a ili hiatalne kile, što obično rezultira smanjenjem ostalih simptoma. Rijetko se prijavljuju trajni učinci.

Ponekad slučajevi ovog sindroma mogu biti dovoljno teški da je potrebna operacija. To je obično ograničeno na slučajeve u kojima je potvrđena gastroezofagealna bolest te je počela ometati djetetov rast i razvoj. U tim situacijama, fundoplikacija, standardno kirurško liječenje GERB-a, može biti potrebna kako bi se osiguralo da razvoj normalno napreduje.