Mišićna fibroza je prekomjerno stvaranje vlaknastih traka ožiljnog tkiva između mišićnih vlakana. Iako se fibroza može razviti u bilo kojem organu, jedine dvije poznate vrste mišićne fibroze su fibroza skeletnih mišića i fibroza srčanog mišića. Abnormalni razvoj fibroze može uzrokovati slabost mišića, umor i nemogućnost obavljanja jednostavnih svakodnevnih aktivnosti.
Kada se vlaknasto vezivno tkivo formira u umjerenim količinama, to je normalan dio procesa zacjeljivanja mišića. Vlaknasto ožiljno tkivo se razvija nakon što je mišić oštećen kako bi ispunio otvorene prostore u ozlijeđenom mišiću, osiguravajući veću površinu za prianjanje regenerirajućih mišićnih vlakana. Stanice vezivnog tkiva koje čine ožiljno tkivo ne mogu se kontrahirati i opustiti kako bi omogućile kretanje. Nakon što započne prekomjerna proizvodnja vlaknastog ožiljnog tkiva, mišić postaje progresivno slabiji.
Srčana fibroza nastaje kada se unutar srčanog mišića formiraju abnormalne količine vlaknastog ožiljnog tkiva. Prekomjerni rast ožiljnog tkiva može se dogoditi nakon srčanog udara ili se pojaviti kako srčana bolest napreduje, a srčani mišić postaje ukočen i ne može učinkovito pumpati krv. Mnogi ljudi obično osjećaju bol u prsima i umor nakon što započne fibroza srca.
Fibroza skeletnih mišića može biti simptom mišićnog poremećaja. Neki ljudi s Duchenneovom ili Beckerovom mišićnom distrofijom razvijaju velike količine fibroznog tkiva kako se zdravo mišićno tkivo razgrađuje. Lou Gehrigova bolest ili amiotrofična lateralna skleroza (ALS) je onesposobljavajuće stanje koje uzrokuje stvaranje velike količine mišićne fibroze nakon denervacije, odnosno odvajanja živca i atrofiju skeletnih mišića.
Dijagnoza skeletne mišićne fibroze može se postaviti nakon niza testova. Biopsija mišićnog tkiva može se pregledati na prisutnost fibroznog tkiva unutar mišića. Fizička procjena funkcionalne snage mišića može ukazivati na abnormalnu slabost uobičajenu nakon nastanka fibroze. Ostali čimbenici koji mogu ukazivati na fibrozu u mišićima su loše držanje i smanjena koordinacija tijekom hodanja ili obavljanja svakodnevnih aktivnosti.
Bol i ograničena pokretljivost uzrokovana mišićnom fibrozom mogu se liječiti kombinacijom metoda. Može se savjetovati fizikalna terapija za istezanje mišića zahvaćenog fibrozom, što može povećati snagu i potaknuti lakše kretanje mišića. Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID) i primjena ledenih obloga mogu se preporučiti za ublažavanje boli i ukočenosti mišića.
Kirurški zahvat može biti potreban za uklanjanje vlaknastih traka ožiljnog tkiva iz skeletnog mišića. Uklanjanje fibroze može omogućiti razvoj zdravih mišićnih vlakana. Postupak može uključivati proksimalnu resekciju mišića ili kirurško oslobađanje fibrozne trake. Nakon operacije, mišić će biti imobiliziran nekoliko tjedana kako bi se omogućila optimalna regeneracija mišićnih vlakana.