Alergija je odgovor imunološkog sustava na tvar koju tijelo smatra štetnom. Iako tvar, nazvana alergen, može biti bezopasna, abnormalni imunološki sustav će reagirati na kontakt, udisanje ili gutanje alergena kao napad. Odgovor tijela na alergen, poznat kao alergijska reakcija, može biti neznatan poput kihanja ili ozbiljan kao potencijalno smrtonosni šok sustava. Uobičajene tvari koje stvaraju alergijsku reakciju uključuju antibiotike, orašaste plodove, biljke, perut kućnih ljubimaca i otrov insekata.
Simptomi se razlikuju ovisno o alergiji, ali mnogi su prisutni poput simptoma prehlade. Niska temperatura, kihanje, začepljenost nosa i bolno ili grebanje grla mogu ukazivati na alergije. Mnoge reakcije na kemijske alergene, kao što su lateks ili parabeni, uključuju kvrgavi ili svrbežni kožni osip koji se naziva kontaktni dermatitis. Ozbiljne reakcije treba liječiti brzom medicinskom skrbi, a uključuju oticanje, napade astme ili sužavanje dišnih putova.
Što uzrokuje alergijsku reakciju, pitanje je koje još uvijek izmiče znanosti, iako se određeni čimbenici općenito smatraju odgovornima. Mnoge vrste alergija dramatično su porasle od sredine 20. stoljeća, što je neke stručnjake navelo da sugeriraju da je povećano zagađenje okoliša učinilo imunološki sustav preosjetljivijim na napade. Jedna hipoteza sugerira da visoki higijenski standardi u suvremenom svijetu ograničavaju izloženost djeteta infekcijama i alergenima tijekom ključnih razvojnih faza, što čini vjerojatnijim preosjetljivi imunološki sustav.
Ostaje nepoznato zašto će se alergije razviti kod jedne osobe, a ne kod druge. Neki stručnjaci sugeriraju da su alergije često genetski naslijeđene, a kod identičnih blizanaca vrlo je vjerojatno da će dijeliti iste probleme. Često će se alergijska reakcija razviti u djetinjstvu, ali budući da se mnoge reakcije pogoršavaju ponavljanim izlaganjem, simptomi se mogu početi pojavljivati u bilo kojoj dobi. Nasuprot tome, neki ljudi mogu postupno desenzibilizirati svoj sustav izloženošću, što znači da odrasli mogu prevladati alergije u djetinjstvu.
Testiranje na alergiju može biti težak proces, osobito ako alergijska reakcija može izazvati stanja opasne po život. Liječnici često primjenjuju metodu testiranja s kožnim flasterima za različite moguće alergijske reakcije. Kod testiranja kože, mala doza alergena se ubrizgava u označeni dio kože kako bi se vidjelo reagira li koža negativno. Ako su ozbiljne reakcije zabrinjavajuće, liječnici također mogu koristiti uzorak krvi, iako to zahtijeva više vremena i može biti manje uvjerljivo od testiranja kože.
Liječenje može ovisiti o vrsti i ozbiljnosti pacijentove alergijske reakcije. U nekim blagim slučajevima, kao što je kihanje uzrokovano životinjskom peruti, pacijentima se kaže da izbjegavaju izlaganje kada je to moguće i da uzmu antihistaminik kada je izlaganje potrebno. Izbjegavanje alergijskog okidača također je ključno za mnoge alergije na hranu, osobito one koje mogu uzrokovati ozbiljne reakcije.
Kada je izbjegavanje nemoguće, neki liječnici mogu preporučiti injekcije. Ovim tretmanom pacijentu se doziraju male količine alergena namijenjene izgradnji tolerancije u imunološkom sustavu. Doze obično počinju na razini minute za koju je malo vjerojatno da će izazvati odgovor, a tijekom vremena se povećavaju na tipične razine izloženosti.
Alergije su sve češće diljem svijeta, ali većina su manje smetnje. Sezonska peludna groznica ili alergije na kućne ljubimce su iritantne, ali bezopasne većinu vremena, no svaki razvoj alergijske reakcije treba pažljivo tretirati. Ako se čini da se simptomi pogoršavaju ili uključuju astmu ili otežano disanje, neki stručnjaci preporučuju hitno traženje liječničke pomoći.