Socijalna retardacija je kolokvijalna dijagnoza društvenih nedostataka, a ne medicinska dijagnoza ili vrsta retardacije. Dok ljudi koji su mentalno retardirani mogu pokazati ovakvu vrstu ponašanja, mnogi ljudi koji se inače smatraju normalnim, funkcionalna ljudska bića također mogu djelovati na načine koji bi opravdali ovu dijagnozu. Obično se smatra nepristojnim ili politički nekorektnim koristiti ovu oznaku jer je izraz pejorativan i nije prava vrsta retardacije. Pristojniji način da se kaže da osoba pati od socijalne retardacije jest da se kaže da ima manjkave društvene vještine ili da se identificira stvarni poremećaj od kojeg osoba pati.
Mnoge različite vrste ponašanja smatraju se socijalno retardiranima u različitim kulturama. Nemogućnost razumijevanja skretanja u razgovoru, na primjer, obično je jedna od ključnih karakteristika društvene retardacije. Za osobu koja prekida druge govornike, govori isključivo o svojim interesima ili ne može pratiti prirodan tijek razgovora može se reći da je socijalno retardirana. Precizna pravila koja reguliraju razgovor razlikuju se među kulturama, ali ova vrsta problema obično nije rezultat kulturoloških razlika.
Ovaj poremećaj je društveno definiran i stoga ima niz različitih potencijalnih simptoma i asocijacija. Na primjer, za ljude koji su vrlo inteligentni ponekad se smatra da su socijalno retardirani, iako ti ljudi imaju koherentnu interakciju jedni s drugima. Jedan veliki problem s društvenim dijagnozama je taj što su promjenjive, a uvjeti definicije mogu se mijenjati tijekom vremena.
U gotovo svim slučajevima, socijalna retardacija je problem s razgovorom. Dok se osoba može ponašati na način koji je društveno neprikladan, društvena retardacija je optužba rezervirana gotovo isključivo za jezik. To je dijelom zato što je vrsta grubosti uključena u ovu vrstu interakcije uznemirujuća potpuno socijaliziranim govornicima na način na koji to nije nepristojno ponašanje. Grubo ponašanje može se objasniti time da osoba ne mari za druge, ali nepoštivanje prešutnih pravila razgovora upućuje na osobu koja nije u potpunosti socijalizirana.
Ponekad ljudi koji pate od socijalne retardacije zapravo pate od potpuno drugačijeg mentalnog poremećaja. Autizam, Aspergerova bolest i neke vrste anksioznosti mogu uzrokovati ovu vrstu ponašanja, a u tim slučajevima postoje različite terapijske strategije za poboljšanje konverzacijskih vještina. Neki ljudi nikada neće moći u potpunosti razumjeti društvene znakove, ali te se ljudi često mogu neizravno podučiti kako prepoznati odgovarajući način postupanja u situaciji. S druge strane, ponekad je neprikladno ponašanje u razgovoru rezultat nevježbanosti ili nervoze, te se u tim slučajevima problem može riješiti lijekovima ili pojačanom društvenom interakcijom.