Visok gospodarski rast povezan je osobito s određenim gospodarstvima u razvoju. Ekonomska povijest sugerira da razvijena gospodarstva obično imaju niže stope rasta, čak i tijekom razdoblja gospodarskog procvata. Dvoznamenkaste ili visoke jednoznamenkaste stope rasta često se povezuju sa zemljama u procesu industrijalizacije, onima koje podižu produktivnost i više koriste svoje prirodne i ljudske resurse. Visok gospodarski rast može biti omogućen većom dostupnošću kapitala, često potaknut privlačenjem izravnih stranih ulaganja. Poboljšanja u zdravlju i obrazovanju stanovništva jedne zemlje također mogu potaknuti brzi gospodarski rast povećanjem produktivnosti.
Visoke stope gospodarskog rasta koje je Kina postigla u desetljećima nakon reformi donesenih 1978. usko su povezane s razinom produktivnosti stanovništva. Zakonske reforme povećale su šanse za pokretanje privatnih poduzeća, dok su regulatorni i porezni poticaji omogućili ruralnim kolektivima i privatnim poduzećima da zadrže veći dio svoje dobiti. Reforme su omogućile mnogim stranim tvrtkama da formiraju vlasničke ili ugovorne zajedničke pothvate s kineskim tvrtkama, dok su neke mogle trgovati kroz poduzeća u potpunom vlasništvu u Kini. To je Kini donijelo prednosti u smislu prijenosa tehnologije, razvoja infrastrukture i otvaranja novih radnih mjesta, dok su kineske tvrtke podigle svoju produktivnost na međunarodne standarde. Izvozni rast potaknut je uspostavom posebnih gospodarskih zona s posebnim poticajima za visokotehnološke tvrtke i one koje proizvode robu za izvoz.
Visok gospodarski rast je, dakle, potaknut visokim kapitalnim ulaganjima i uvođenjem reformi za poticanje razvoja privatnih tvrtki koje su potaknute sposobnošću da zadrže većinu svoje dobiti umjesto da je isplaćuju državi. U zemljama u razvoju s visokom razinom ruralne nezaposlenosti, otvaranje radnih mjesta u urbanim područjima i kretanje radnika sa sela u gradove mogu povećati razinu zaposlenosti i produktivnosti. Ulaganje u nova poduzeća u urbanim i ruralnim područjima može privući višak radne snage iz poljoprivrednog sektora, povećavajući zaposlenost i produktivnost.
Visoke stope rasta povijesno su postignute inovacijama u proizvodima, procesima, transportu i komunikacijama. Izumi koji su potaknuli industrijsku revoluciju u Engleskoj doveli su do veće produktivnosti, a uvođenje željeznice u 19. stoljeću s mogućnostima brzog transporta sirovina i robe dalo je dodatni poticaj gospodarskom rastu. U drugoj polovici 20. stoljeća, svjetsko gospodarstvo potaknula je računalna revolucija, a razvoj je dobio veću brzinu nakon širenja interneta. Iako ova vrsta inovacija ne ukida poslovni ciklus niti sprječava recesije koje su posljedica neuspjeha financijskog sustava, dugoročni učinci tako širokih inovacija trebaju potaknuti veći rast svjetskog gospodarstva.