Motoričke vještine su sposobnost pravljenja određenih tjelesnih pokreta za postizanje određenih zadataka. Oni su način kontrole mišića kako bi se napravili tekući i točni pokreti. Te se vještine moraju naučiti, uvježbati i savladati, a prekovremeni rad se može izvoditi bez razmišljanja, na primjer, hodanje ili plivanje. Djeca su nespretna u odnosu na odrasle, jer tek trebaju naučiti mnoge motoričke vještine koje im omogućuju učinkovito izvršavanje zadataka.
Kombinacije mišićnih pokreta stvaraju nizove tjelesnih pokreta koji se uče i usavršavaju kako bi se postigli određeni zadaci. Ove vještine su način na koji pomičemo svoje tijelo u određenim situacijama, gdje je potrebno kretanje i djelovanje. Dijete uči koje mišiće koristiti i kako ih kontrolirati uz pomoć drugih čimbenika kao što su vid i koordinacija; svladava se vještina kretanja.
Bebe se rađaju s nezrelim i nerazvijenim živčanim sustavom koji mora učiti o svijetu kroz iskustva. Dječji živčani sustav se s vremenom razvija i uče se vještine kao što je dohvat i hvatanje šalice te prinošenje ustima. Novorođena beba ne bi mogla izvršiti takav zadatak, ali s vremenom se kroz vježbu vještine fino podešavaju.
Iskustva iz djetinjstva igraju važnu ulogu u razvoju motoričkih sposobnosti. Kada se ljudskom mozgu dopusti da iskusi kretanje kao što je trčanje, penjanje ili jedrenje, on pohranjuje iskustva i bolje će ih ostvariti sljedeći put. Dijete koje se često vodi u ribolov bit će bolji ribar od djeteta koje ide u ribolov samo jednom. To je zato što se te vještine uče, poput bacanja štapa i balansiranja u čamcu.
Djeca ponavljaju radnje iznova i iznova dok se ne usavrše, na primjer, penjanje uz stepenice bez spoticanja. Motoričke vještine postaju fluidnije i točnije, uklanjajući karakterističnu nespretnost iz djetinjstva. Vježba se izvodi sve dok nije potrebna misao za izvođenje vještina, na primjer, vožnja bicikla.
Motoričke vještine također se uče i usavršavaju u odrasloj dobi. Ako se žena bavi trbušnim plesom, njezini prvi pokreti neće ni približno nalikovati pokretima učiteljice. Međutim, s vremenom će naučiti kako kontrolirati svoje mišiće kako bi napravila prepoznatljive pokrete koje čini trbušna plesačica.
Genetski čimbenici također utječu na razvoj motoričkih sposobnosti, na primjer, djeca profesionalnog plesača imaju daleko veću vjerojatnost da će biti dobra u plesu, s dobrom koordinacijom i kontrolom mišića, nego djeca biokemičara. Grube motoričke vještine obično se uče tijekom djetinjstva i zahtijevaju veliku skupinu mišića za izvođenje radnji, poput balansiranja ili puzanja. Fine motoričke vještine uključuju manje skupine mišića i koriste se za fine zadatke, poput uvlačenja konca u iglu ili igranja računalne igrice. Ove vještine mogu se zaboraviti ako se s vremenom ne koriste.