Abnormalnosti mozga i živčanog sustava igraju ulogu u mnogim zdravstvenim stanjima, posebice mentalnim zdravstvenim stanjima. U slučaju shizofrenije psihijatrijskog poremećaja, nedostataka i prekomjernosti određenih neurotransmitera – naime dopamina, serotonina i glutamata – te informacije u mozgu mogu pomoći u olakšavanju razvoja stanja. Zbog složenosti ovog poremećaja, uključenost neurotransmitera u shizofreniju vjerojatno je dio većeg temelja mentalne bolesti koji također uključuje abnormalnosti strukture mozga, genetsku predispoziciju i stresore iz okoliša.
Neuroni su moždane stanice koje olakšavaju razmišljanje, kretanje i bilo koju drugu naredbu koju mozak daje tijelu. Kako bi izvršili svoje zadatke, neuroni moraju međusobno komunicirati. Taj zadatak ostvaruju putem neurotransmitera. Neki neuroni oslobađaju te kemijske glasnike, a neurotransmiteri se zatim vežu na aktivnosti drugih neurona i utječu na njih. Kada ovaj proces funkcionira ispravno, neurotransmiteri djeluju kao neka vrsta golubova nosača između stanica, često se vraćajući u izvorne stanice kada se poruka dostavi.
Mentalni poremećaji u cjelini često se pogrešno shvaćaju, ali shizofrenija, iako je jedan od poznatijih poremećaja, također je ironično jedan od najčešće pogrešno shvaćenih. Postoje mnoge vrste i simptomi shizofrenije, ali možda je najopćenitija definicija poremećaja neorganiziranost mišljenja i ponašanja. Neki pojedinci mogu vidjeti ili čuti stvari koje nisu prisutne, a drugi mogu imati zabluda i lažna uvjerenja o sebi ili svijetu u cjelini. Oblici shizofrenije mogu dodatno utjecati na emocionalno izražavanje, govor, pa čak i ometati normalno kretanje.
Neurotransmiter dopamin uvelike je uključen u misaone procese pojedinca i njegovo ili njezino kretanje. Stoga mnogi istraživači pretpostavljaju da bi ovaj neurotransmiter potencijalno mogao biti glavni čimbenik u shizofreniji. Točnije, povišena razina dopamina u mozgu mogla bi biti temelj mnogih simptoma shizofrenije.
Znanstveni dokazi potvrđuju ulogu neurotransmitera dopamina u shizofreniji. Kao prvo, skeniranje mozga shizofreničara često pokazuje značajno povećanu aktivnost u dopaminskim područjima. Osim toga, lijekovi i stanja koja povećavaju razinu dopamina često izazivaju simptome koji uvelike nalikuju pokazateljima shizofrenije. Na primjer, prekomjerna upotreba amfetamina može uzrokovati i paranoju i halucinacije. Ovi lijekovi samo sugeriraju mozgu da ima preveliku količinu dopamina, što ukazuje na moć ovih specifičnih neurotransmitera u shizofreniji.
Još jedan snažan dokaz za defektne neurotransmitere u vezi sa shizofrenijom počivaju u uobičajenim protokolima liječenja shizofrenije. Jedan od najčešće korištenih i uspješnih lijekova za liječenje shizofrenije je klorpromazin. Glavna funkcija lijeka je inhibicija dopaminskih receptora u mozgu.
Potencijalni uzroci ove abnormalnosti neurotransmitera uglavnom su teoretski. Jedna predložena teorija je jednostavna prekomjerna proizvodnja dopamina. Drugi vjeruju da je proizvodnja dopamina normalna, ali se tvar ne može pravilno razgraditi. Autopsije shizofrenih osoba pokazale su da oboljeli posjeduju više dopaminskih receptora od prosjeka, a ti receptori mogu biti osjetljiviji na neurotransmiter u usporedbi s drugim osobama.
Neke teorije o razvoju shizofrenije također upućuju na vezu između neurotransmitera serotonina i shizofrenije. Poput dopamina, serotonin može utjecati na kognitivno funkcioniranje, uz druge bihevioralne odgovore koji se odnose na kontrolu raspoloženja i impulsa. Ovi odgovori su često abnormalni u shizofreničara, što sugerira da postoji veza neurotransmitera serotonina u razvoju shizofrenije. Jedna teorija nagađa da visoke kombinirane razine serotonina i dopamina stvaraju takozvane pozitivne simptome shizofrenije poput slušnih halucinacija, dok niska razina tih neurotransmitera može dovesti do negativnih simptoma kao što su prigušene emocionalne reakcije. Lijekovi za liječenje shizofrenije u rasponu od klozapina do risperidona utječu na serotoninske i dopaminske receptore.
Dok je višak neurotransmitera jedno od mogućih objašnjenja za razvoj shizofrenije, nedostatak neurotransmitera također može uzrokovati probleme povezane sa shizofrenijom. Konkretno, istraživači su istražili potencijalnu vezu između shizofrenije i smanjene razine neurotransmitera glutamata. Ovaj neurotransmiter služi kao temelj za učenje i pamćenje, pa nije iznenađujuće da supresija glutamata može uzrokovati poremećaj u normalnim misaonim procesima. Neka istraživanja čak sugeriraju da prekomjerni dopaminski receptori mogu dovesti do manjeg broja glutamatnih receptora, što samo potiče štetni ciklus shizofrene mentalne bolesti.