Strateška procjena okoliša (SEA) je sustavni pregled utjecaja projekta, programa ili politike na okoliš. Funkcionalne komponente procjene razlikuju se ovisno o ekološkim propisima koji postoje u svakoj zemlji. Procjena rezultira pisanim izvješćem koje se koristi za donošenje konačne odluke o održivosti kretanja naprijed. Ako se donese odluka da se nastavi, SEA se koristi kao osnova za procjenu utjecaja na okoliš temeljenu na projektu, koja stratešku analizu podiže na taktičku razinu.
Studija utjecaja na okoliš postala je popularna tema 1980-ih godina sa standardima postavljenim u SAD-u za identificiranje i čišćenje lokacija kontaminiranih vladinim i korporativnim akcijama i nametanjem zahtjeva za nove projekte kako bi se unaprijed odredili utjecaji na okoliš. S vremenom su procjene utjecaja na okoliš postale ključni dio dobivanja odobrenja zajednice i dozvola za lokalne projekte te su bile temelj pravne odgovornosti kad god bi došlo do onečišćenja. Ova velika podrška ovom pitanju učvrstila je stratešku procjenu okoliša kao neophodan prvi korak u bilo kojoj predloženoj akciji u SAD-u.
Europska unija (EU) također je donijela posebno zakonodavstvo kojim se od članica traži da usvoje protokol u SEA Direktivi. Direktiva je uspostavila formalne standarde i postupke za provođenje strateške procjene utjecaja na okoliš za projekte i programe. Članice EU usvojile su Direktivu tijekom desetljeća, sve dok se 100 posto članica nije pretplatilo na SEA protokol.
Postupak za stratešku procjenu okoliša može varirati ovisno o zemlji ili kontekstu, ali osnovni okvir teži međunarodnom standardu. Možda je najformaliziranija struktura ona navedena u SEA Direktivi EU-a, pa je razumno pogledati taj zakon kao vodič. Prvi korak u SEA je proces provjere kako bi se utvrdilo spada li predmetna radnja u Direktivu. U EU, Direktiva ne pokriva predloženu politiku unutar zemalja članica. U općem kontekstu, ovaj korak određuje treba li se SEA uopće provesti, u predmetnoj jurisdikciji.
Nakon što se utvrdi da je SEA potrebna, recenzent određuje opseg istrage. Nemoguće je sa sigurnošću utvrditi svaki mogući utjecaj predložene akcije na okoliš. Ovaj korak postavlja ograničenja na ono što procjena treba otkriti. Zatim, recenzent utvrđuje trenutno stanje okoliša koje će poslužiti kao polazna linija prema kojoj se mjere učinci predložene akcije.
Recenzent koristi statističko modeliranje, povijesne primjere i profesionalnu prosudbu kako bi došao do zaključka o vjerojatnosti utjecaja na okoliš. Njegovi zaključci iznose se u izvješću koje služi za informiranje javnosti i kao temelj za donošenje konačne odluke o akciji. Ako se donese odluka da se nastavi s predloženom radnjom, strateška procjena utjecaja na okoliš koristi se kao početna točka za taktičku procjenu utjecaja koja određuje kako najbolje postupiti.