Sindrom crvenog uha je stanje u kojem jedno ili oba uha postaju izrazito crvena i vruća na dodir, a crvenilo se javlja unutar nekoliko sekundi. U nekim slučajevima, bol prati crvenilo, a neki bolesnici navode da uši također postaju nježne na dodir. Identificiran je niz okidača koji dovode do izbijanja sindroma crvenog uha. Nažalost, ne postoji samostalan tijek liječenja koji može riješiti problem.
Većina okidača sindroma crvenog uha povezana je s nekom vrstom pokreta glave. Ljudi su doživjeli izbijanje tijekom žvakanja hrane, pića, kašljanja, kihanja ili jednostavno brzog okretanja vrata u jednom smjeru. Postoje slučajevi u kojima bi oboljeli osjetili izbijanje crvenila i nelagodu nakon dodirivanja ušne resice.
Druga tjelesna stanja ponekad mogu izazvati epizodu sindroma crvenog uha. Na primjer, pacijenti koji pate od migrene mogu otkriti da uši postaju crvene i da su pomalo nježne na dodir tijekom boli u glavi. Čini se da različiti oblici disfunkcije zglobova također izazivaju reakciju kod nekih ljudi. Postoje čak i neki dokazi da dugotrajna razdoblja stresa ili tjeskobe mogu dovesti do razvoja ovog zdravstvenog problema.
Važno je napomenuti da se sindrom crvenog uha uvelike razlikuje od navale krvi u lice i uši koja se javlja kada je osoba posramljena. U većini ovih slučajeva, crvenilo nestaje nakon što se epizoda neugodnosti riješi. Nasuprot tome, sindrom crvenog uha može se zadržati neko vrijeme prije nego što promjena boje i osjetljivost počnu popuštati.
Kada je u pitanju liječenje sindroma crvenog uha, uobičajen pristup je identificirati temeljni okidač i pokušati riješiti taj problem. Na primjer, ako uši iznenada postanu crvene zbog migrenske glavobolje, uzimanje lijekova za stavljanje pod kontrolu boli u glavi često će također uzrokovati izblijedjenje boje uha. Ako je neka vrsta problema sa zglobovima temeljni uzrok, poduzimanje koraka za ispravljanje problema sa zglobovima smanjit će učestalost i ozbiljnost izbijanja sindroma.
Za mnoge oboljele koji dožive epizode sindroma crvenog uha zbog jednostavnih radnji poput žvakanja ili pijenja, fokus često nije na liječenju tog stanja, već na učenju kako ga upravljati što je više moguće. Neki se oboljeli nose s crvenim ušima tako što nose kosu dovoljno dugu da pokrije većinu ušiju. Drugi mogu odlučiti pokušati koristiti šminku kako bi sakrili crvenilo ili razviti naviku nošenja pokrivala za glavu koja djelomično skriva uši. Drugi jednostavno prihvaćaju stanje i pokušavaju spriječiti da iznenadna epidemija poremeti njihovu svakodnevnu rutinu ili da ih navede na suzbijanje društvenih aktivnosti.