Sakroilijakalni artritis je stanje koje rezultira upalom i oticanjem u jednom ili oba sakroilijakalna zgloba. Zglobovi se nalaze u sredini zdjelice, i normalno pomažu u osiguravanju stabilnosti kuka i apsorpciji udara za kralježnicu. Ova vrsta artritisa je često vrlo bolna i može biti iscrpljujuća, što onemogućuje osobi da stoji, hoda ili sjedi bilo koje vrijeme bez ozbiljne nelagode. Artritis se ne može izliječiti, ali liječnici mogu propisati lijekove i predložiti vježbe fizikalne terapije koje će pomoći u upravljanju stanjem. Operacija se smatra konačnim naporom ako druge mogućnosti liječenja ne daju olakšanje.
Postoji nekoliko oblika sakroilijakalnog artritisa, a u većini slučajeva bol nije ograničena na sakroilijakalne zglobove. Uobičajeno je da osoba s ovom vrstom artritisa također osjeti ukočenost ili nelagodu u koljenima, ramenima, prstima ili vratu. Osteoartritis, postupna degeneracija koštanog i hrskavičnog tkiva, primarni je uzrok sakroilijakalne boli kod starijih ljudi i pretilih osoba. Reumatoidni artritis je autoimuni poremećaj koji uzrokuje oticanje zglobova i može pogoditi ljude svih dobnih skupina.
Kada su sakroilijakalni zglobovi upaljeni, vrlo je neugodno hodati, okretati se ili savijati. Donji dio leđa često je osjetljiv na dodir, a osoba zapravo može osjetiti kako kosti u zglobu stružu jedna o drugu. U teškim slučajevima bol ima tendenciju isijavanja kroz leđa i noge. Česte vrućice i osjećaj mučnine česti su kod progresivnih slučajeva artritisa.
Liječnik može provjeriti ima li znakova sakroilijakalnog artritisa fizičkim pregledom, rendgenskim snimanjem zglobova i prikupljanjem uzorka krvi. Dijagnostički slikovni testovi mogu otkriti težinu i točnu lokaciju degeneracije kosti i hrskavice u slučaju osteoartritisa. Krvni testovi su korisni u potvrđivanju prisutnosti reumatoidnog artritisa. Nakon što liječnik utvrdi o kojoj vrsti artritisa je riječ, on ili ona može objasniti mogućnosti liječenja.
Većina slučajeva sakroilijakalnog artritisa može se liječiti oralnim lijekovima. Lijekovi protiv bolova i protuupalni lijekovi obično su učinkoviti u ublažavanju akutnih simptoma. Za ublažavanje osjetljivosti donjeg dijela leđa mogu se predložiti lokalni analgetici. Liječnici obično upućuju pacijente fizioterapeutima kako bi im pomogli održati snagu zglobova i ostati pokretni unatoč stanju.
Kirurgija se rijetko koristi u liječenju sakroilijakalnog artritisa. Kada je neophodan kirurški zahvat, stručnjak može napraviti rez u donjem dijelu leđa, isisati višak tekućine iz zgloba i trajno spojiti kosti kako bi spriječio trljanje i daljnju degeneraciju. Većina pacijenata je prikovana za krevet nekoliko tjedana ili mjeseci nakon operacije i obično im je potrebna opsežna fizikalna terapija kako bi povratili dovoljno snage da sjede i stoje bez pomoći.