Devijantno ponašanje je ponašanje koje se ne pridržava široko prihvaćenih društvenih ili kulturnih normi. Na primjer, ubojstvo je oblik ekstremnog devijantnog ponašanja kojim se krši kulturna norma koja kaže da je neprihvatljivo ubiti drugo ljudsko biće. Postoji niz pristupa proučavanju devijantnosti, zajedno s objašnjenjima zašto dolazi do devijantnog ponašanja i kako se to može riješiti. Brojni fakulteti i sveučilišta nude nastavu iz ovog predmeta, a postoje i stručne publikacije posvećene ovoj temi, uključujući i kreativno nazvanu “Devijantno ponašanje”.
Prvi korak u razumijevanju devijantnog ponašanja je proučavanje kulturnih i društvenih normi. Norme se uvelike razlikuju u različitim kulturama, a u nekim slučajevima ponašanje koje je pristojno ili očekivano u jednoj kulturi može se smatrati nepristojnim ili neprikladnim u drugoj. Proučavanje normi uključuje povijest takvih normi, evoluciju normi tijekom vremena i proučavanje promjena koje se događaju u normama kako se samo društvo mijenja. Na primjer, nošenje rukavica u javnosti nekoć je bila društvena norma za dame u velikom dijelu zapadnog svijeta, ali bi se sada smatralo pomalo ekscentričnim osim ako je vrijeme hladno.
Devijantnost se može promatrati iz psihološke, biološke i sociološke perspektive. Iz perspektive sociologije, pitanja poput klase mogu igrati ulogu u devijantnom ponašanju. Moglo bi se reći da je krađa, uobičajeni primjer devijantnog ponašanja, potaknuta sociološkim pritiscima kao što je siromaštvo. Biolozi bi mogli biti zainteresirani za varijacije u mozgu koje dovode do izražaja devijantnosti, zajedno s biološkim motivacijama za normalno ponašanje. Psiholozi su zainteresirani za misaone procese koji stoje iza normalnog i devijantnog ponašanja, u rasponu od depresije, koja može uzrokovati da se ljudi ponašaju, do proučavanja razvoja u ranom djetinjstvu, što objašnjava kako ljudi uče o granicama ponašanja.
Teorije o devijantnom ponašanju postavljaju niz mogućih objašnjenja. Mnogi odražavaju interdisciplinarni pristup, priznajući da se mnogi čimbenici mogu spojiti kako bi utjecali na ponašanje. Teorije su se također mijenjale tijekom godina i utjecale su na pristup pitanjima poput provođenja zakona, kaznenog pravosuđa i liječenja mentalno bolesnih. Prisiljavanje nezaposlenih u radničke kuće kako bi ih se motiviralo da se povinuju normi koja od ljudi očekuje da rade, primjerice, nije praksa koja se koristi danas, iako je bila popularno prihvaćena u 19. stoljeću.
Razumijevanje devijantnog ponašanja i motivacije iza njega može biti dragocjeno za ljude u širokom rasponu okruženja. Liječnici, na primjer, možda žele znati zašto se neki pacijenti ne pridržavaju režima uzimanja lijekova, dok bi učitelji mogli znati o korijenima zlostavljanja i kako se obratiti učenicima koji se ponašaju u nastavi.