Što je Stroop efekt?

Stroopov efekt demonstracija je fenomena da se vrijeme reakcije mozga usporava kada se mora nositi s proturječnim informacijama. Ovo usporeno vrijeme reakcije događa se zbog smetnji ili kašnjenja obrade uzrokovanog konkurentskim ili nekompatibilnim funkcijama u mozgu. Učinak je postao nadaleko poznat nakon što je John Ridley Stroop, američki psiholog, objavio rad o njemu 1935., ali ga je proučavalo nekoliko drugih istraživača prije Stroopa.

Ovaj fenomen se obično proučava Stroopovim testom. U ovom testu istraživač mjeri koliko je vremena potrebno ispitaniku da izgovori naziv boje ispisan sivom ili crnom tintom. Na primjer, osoba bi vidjela ispisanu riječ “plavo”, a zatim bi rekla “plavo”. Istraživač zatim pokazuje imena boja ispitanicima ispisana drugom bojom – poput riječi “zelena” otisnuta narančastom tintom – i vremena koliko je ispitaniku potrebno da izgovori boju u kojoj je riječ ispisana. Većina ljudi je puno sporija i vjerojatnije je da će pogriješiti tijekom drugog zadatka nego prvog jer drugi predstavlja mozgu proturječne informacije. Stroopov izvorni test bio je malo drugačiji, ali mnogi moderni Stroop testovi su strukturirani na ovaj način.

Primjer drugog dijela Stroop testa može biti:
crvena
narančasta
bijela
zelena
žuta
smeđ
narančasta
bijela
plava
ljubičasta
crno
crvena
smeđ
zelena
narančasta
žuta
bijela
crvena
ljubičasta
zelena

Tijekom Stroop testa, dva dijela moždanog frontalnog režnja – prednji cingularni korteks i dorsolateralni prefrontalni korteks – dolaze u igru. Obje su povezane s hvatanjem pogrešaka i rješavanjem sukoba, a dorsolateralni prefrontalni korteks također je uključen u pamćenje i organizaciju, između ostalog.

Moguća objašnjenja
Postoje dvije glavne teorije koje se koriste za objašnjenje Stroopovog efekta, ali ne i jedno konačno objašnjenje. Teorije su:
Teorija brzine obrade: mozak čita riječi brže nego što prepoznaje boje, tako da postoji kašnjenje dok mozak prepoznaje boju.
Teorija selektivne pažnje: mozak treba upotrijebiti više pažnje za prepoznavanje boje nego za čitanje riječi, pa je potrebno malo duže.

Ostale teorije:
Teorija automatizacije čitanja/hipoteza automatizma: mozak automatski razumije značenje riječi kroz dugogodišnju naviku čitanja, ali prepoznavanje boja nije automatski proces. Kada mozak mora imenovati boju, a ne značenje riječi u Stroop testu, on mora nadjačati svoj početni impuls automatskog čitanja riječi radije kako bi mogao prepoznati njezinu boju.
Teorija uskog grla: mozak analizira većinu tokova informacija nesvjesno kroz automatske procese koje je teško kontrolirati. Procesi poput prepoznavanja boja zahtijevaju pozornost mozga, ali nesvjesni procesi mogu poremetiti tu pozornost, što je razlog za kašnjenje.
Teorija paralelne distribuirane obrade: dok mozak analizira informacije, izgrađuje specifične putove za obavljanje svakog zadatka. Neki putovi, poput čitanja, jači su od drugih, poput imenovanja boja. Dakle, kada se dva puta aktiviraju istovremeno u Stroop testu, dolazi do interferencije između jačeg puta “čitanja” i slabijeg puta “imenovanja boja”.

Upotreba Stroop efekta

Stroopov učinak koristi se u varijacijama Stroopovih testova za mjerenje mnogo različitih stvari, uključujući koliko dobro funkcionira selektivna pažnja osobe i brzinu obrade mozga. Također se koristi kao dio skupine testova za čovjekovu izvršnu obradu, što u osnovi pokazuje koliko je dobar jedan dio mozga u upravljanju drugim dijelovima. Istraživač bi također mogao dati Stroop test osobi, a istovremeno joj dati skeniranje mozga da vidi koji dijelovi mozga su uključeni u stvari kao što su prepoznavanje boja ili upravljanje smetnjama kao način proučavanja mozga. Ovakvi testovi također mogu rasvijetliti kako bi se ljudi nosili s smetnjama u drugim situacijama, na primjer, tijekom slanja poruka i vožnje.

Stroop testovi se također koriste kao alati za probir ljudi i dijagnosticiranje određenih mentalnih problema, uključujući demenciju, shizofreniju, oštećenje mozga nakon moždanog udara i poremećaj pažnje i hiperaktivnost (ADHD). To može pomoći liječnicima da testiraju određene aspekte kako pacijentov mozak funkcionira, posebno aspekte koji se odnose na pažnju i fokusiranje. Na primjer, shizofreničari imaju tendenciju pokazivati ​​više smetnji kada poduzimaju Stroop testove od onih bez shizofrenije jer to stanje otežava mozgu da se fokusira i filtrira neke vrste informacija.

Varijacije na Stroop efekt
Ovaj učinak nije ograničen samo na boje; također se pokazalo da ima učinak u testovima gdje su riječi okrenute naopačke ili pod neobičnim kutovima. Ostali Stroop testovi temelje se na emocijama. Na primjer, istraživač bi osobi mogao pokazati kartice s riječima poput “depresija”, “rat” i “bol” pomiješane s neutralnijim riječima kao što su “sat”, “kvaka” i “kutija”. Baš kao u normalnom Stroop testu, riječi su obojene i ispitanik bi trebao imenovati boju. Istraživač zatim ispituje ispitanika da vidi je li ispitanik izgovorio tužne riječi brže ili sporije od neutralnih riječi.
Postoji i fenomen koji se naziva obrnuti Stroop efekt, gdje se ispitanicima prikazuje stranica s crnim kvadratom s neusklađenom obojenom riječju u sredini – na primjer, riječ “plava” napisana crvenom bojom – s četiri manja kvadrata u boji u kutovima. Jedan kvadrat bi bio obojen crvenom bojom, jedan kvadrat bi bio plavo, a druga dva bi bila druge boje. Eksperimenti pokazuju da ako se od ispitanika zamoli da pokažu na okvir u boji napisane boje, plave, imaju kašnjenje baš kao da rade klasični Stroop test u kojem bi trebali izgovoriti prikazanu boju riječi, u ovom slučaju crvena.

Dodatna sredstva:
http://psychclassics.yorku.ca — Stroop’s original paper.

http://snre.umich.edu — More detailed information about the physiology behind this effect with more quizzes.

http://www.rit.edu — Information about alterative theories on the Stroop effect.

http://www.swarthmore.edu — A paper on the reverse Stroop effect.