Grana antropologije poznata kao rodna arheologija nastoji unaprijediti naše razumijevanje uloga muškaraca i žena u drevnim ljudskim kulturama. Osnivači ove grane arheologije tvrde da je gender arheologu potreban viši stupanj dokaza prije nego što formulira teorije ili dođe do zaključaka. Metodologije koje se koriste pri ispitivanju grobnih mjesta mogu uključivati skeletnu, kemijsku i mikroskopsku analizu; dubinska istraživanja grobnih artefakata; te komparativne studije drugih grobova. Neki vjeruju da je rodna arheologija započela s feminističkim pokretom i tvrde da je studija nastala u pokušaju da se podigne uloga žena u ljudskoj povijesti. Zagovornici rodne arheologije tvrde da konvencionalne kulturološke studije često pogrešno tumače podatke temeljene na unaprijed stvorenim idejama.
Mnogi uobičajeni pojmovi u antropološkim studijama tipiziraju muškarce koji imaju dominantne političke, vjerske i društvene pozicije. Rodna arheologija radije ispituje povijest na temelju fizičkih dokaza, a ne automatskim dodjeljivanjem uloga na temelju bioloških spolnih osobina. Mnogi su predložili da muškarci, za koje se smatralo da su fizički jači od ženki, izrađuju oruđe i prihvaćaju odgovornost lova i borbi dok su žene odgovorne za odgoj djece, sakupljanje i tipične kućanske obaveze. Na temelju artefakata i skeleta, noviji arheološki dokazi upućuju na to da su u nekim kulturama muškarci sudjelovali u odgoju djece i drugim kućanskim obavezama te da su žene stvarale alate.
Drevne kulture često su pokapali muškarce koji su ležali na desnoj strani s glavom okrenutom prema istoku ili sjeveru, dok su žene bile smještene na lijevoj strani s glavom okrenutom prema jugu ili zapadu. Arheolozi su često klasificirali spol posmrtnih ostataka na temelju pozicioniranja ukopa sve dok se rodna arheologija nije zadubila dublje provodeći testiranje deoksiribonukleinske kiseline (DNK) na ostacima. Neka tijela, za koja se prvotno mislilo da su ženska, zapravo su bila muška.
Istraživanje pogrebnih artefakata u više kultura otkrilo je da su neka društva vjerovala u treći spol, ili u osobe s dva duha, koji su često djelovali kao mrtvačnici, šamani ili drugi vrlo prestižni vjerski vođe u zajednici. Tijekom nekih istraživanja tijela ukrašena nakitom izvorno su smatrana ženskim. Daljnja istraživanja su pokazala da su oba spola u nekim kulturama nosila nakit te da je broj i raspored ukrasa točnije određivao spol pojedinca.
U nekim društvima žene su stjecale status starenjem. Rodna arheologinja koja je proučavala cijelo groblje otkrila je da su ih, kako su žene stare u određenim zajednicama, društva pokapala s ekstravagantnijom odjećom i artefaktima. Rodna arheologija također je otkrila da muškarci različitih kultura nisu uvijek posjedovali političku i društvenu moć. Artefakti i ostaci u grobnici otkrivenoj usred Europe i datirani oko 500. godine prije Krista, otkrili su mjesto ukopa moguće princeze. Još jedna velika grobnica pronađena u Koreji, datirana oko 400. godine nove ere, ukazuje na posljednje počivalište jedne kraljice.