Međuzvjezdani medij naziv je koji znanstvenici daju visoko raspršenom plinu i prašini koji se nalaze između zvijezda u galaksiji. Od mješavine, 99% je plin i 1% prašina. Od plina 90% je vodik, a 10% helij. Gustoća međuzvjezdanog medija varira ovisno o tome gdje se nalazite i u kojoj galaksiji, ali varira između nekoliko tisuća do nekoliko stotina milijuna čestica po kubičnom metru, s prosjekom u Mliječnoj stazi od otprilike milijun čestica po kubičnom metru. Usporedite to s međugalaktičkim medijem, koji ima samo 100-1000 čestica po kubičnom metru, ili prosječnom gustoćom svemira, koji sadrži brojne masivne praznine, svedujući ga sve do jedne čestice po kubnom metru.
Astrofizičari su vrlo zainteresirani za precizne kvalitete međuzvjezdanog medija jer on snažno utječe na proces nastanka zvijezda. Gušće regije vjerojatnije će se kondenzirati u zvijezde. Smatra se da vrlo stare galaksije, poput onih koje pokreću kvazare, imaju veću prosječnu gustoću od današnjih galaksija koje su se skupile u zvijezde i planete. Agregacija se nastavlja u svakom trenutku na svim skalama međuzvjezdanog medija, budući da se nove zvijezde rađaju i umiru u oblacima zvanim maglice. Lansiranje svemirskog teleskopa Hubble uvelike je poboljšalo naše znanje o tim tijelima i načinu na koji se kreću i međusobno djeluju s međuzvjezdanim medijem.
Prvi filozof koji je prepoznao postojanje međuzvjezdanog medija bio je Francis Bacon, koji je o tome pisao 1626. Francis Bacon je također pokrenuo znanstvenu metodu. Pretpostavio je da se međuzvjezdani medij kreće zajedno sa zvijezdama i bio je u pravu. Difuzne čestice međuzvjezdanog medija kreću se gotovo milijun milja na sat oko galaktičkog središta. Ovisno o tome koliko su čestice blizu galaktičkog centra, potrebno im je između nekoliko milijuna godina i nekoliko stotina milijuna godina da naprave potpunu rotaciju oko galaksije.
Međuzvjezdani medij je hladan i dobro blokira vidljivu svjetlost tamo gdje je gusta. Imamo problema s viđenjem vlastitog galaktičkog centra jer ga prašina čini trilijun puta slabijim nego što bi inače bio, na određenim valnim duljinama. U infracrvenom dijelu spektra, zrake prolaze, pa se zvjezdarnice koje gledaju u galaktičko središte moraju oslanjati na infracrveno.