Deflagracija je vrlo brzo kretanje i vruća vatra koja se kreće dok zagrijani materijali zapaljuju hladne. To ga razlikuje od izgaranja, sporijeg širenja i detonacije, još bržeg požara koji također može stvoriti udarni val i uzrokovati dodatnu štetu. Stručnjaci za zaštitu od požara razlikuju ove vrste požara jer se njima treba drugačije rukovati. Isto tako, znanstvenici i istraživači koji rade sa zapaljivim materijalima moraju biti svjesni rizika od izgaranja, deflagracije i detonacije.
Primjer deflagracije može se vidjeti kada uspaničeni kuhar baci vodu na masnu vatru. Umjesto da se ugasi, vatra se zapravo eksplozivno širi jer se voda pregrijava, stvarajući paru koja prenosi zagrijane čestice ulja u obližnje materijale. Te čestice zapaljuju ranije hladne materijale i uzrokuju njihovo širenje. Što više vode kuhar doda, problem će postati gori.
Vatrogascima može biti teško upravljati deflagracijama jer se kreću vrlo brzo, a mogu biti i nepredvidive. Moguće je da se vatra naglo ponovno pokrene nakon što posade misle da je vatra ugašena jer zagrijani materijal koji tinja ispod može ponovno zapaliti i također uzrokovati zapaljenje susjednih materijala od ekstremne topline. To je jedan od razloga zašto vatrogasci vrlo temeljito gase požare, čak i nakon što se čini da su ugasili, te će ostati na mjestu požara kako bi potvrdili da su sva žarišta iskorijenjena.
Deflagracijom je moguće stvoriti eksploziju. Brzo povećanje temperature može stvoriti razliku tlaka zagrijavanjem plinova i drugih materijala u tom području, a to može eksplozivno eruptirati bez odgovarajuće ventilacije. Mehanizam pucanja za pištolj je primjer; barut se pali kroz deflagraciju kako bi eksplodirao i izbacio metak naglim skokom tlaka unutar cijevi pištolja. Ako se metak zaglavi, sama cijev može eksplodirati kako bi se smanjio pritisak.
Potrošači moraju biti svjesni rizika od deflagracije kada rade s vrlo vrućim materijalima. Čak i bez otvorenog plamena, moguće je da vatra nastane prijenosom topline i može biti teško kontrolirati. To može biti osobito važno tijekom kampiranja i korištenja vatre na otvorenom, jer se tinjajući ugljen može zapaliti i uzrokovati požar čak i nakon što ljudi misle da je njihova vatra ugašena. Isto tako, istraživači u laboratorijskim okruženjima moraju pažljivo kontrolirati temperature i materijale kako bi ograničili mogućnost eksplozije ili ih stvorili, ovisno o tome što namjeravaju učiniti.