Makroekonomske studije definiraju i kratkoročne i dugoročne aktivnosti. Dugoročna makroekonomija promatra agregatnu potražnju i ponudu za veliki broj različitih gospodarskih djelatnosti. Ove stavke mogu uključivati proizvodnju, potražnju potrošača, razinu zaposlenosti i inflaciju, između ostalih stavki. Ukratko, dugoročna makroekonomija povećava proizvodnju kako bi zadovoljila punu zaposlenost, što također ima tendenciju povećanja inflacije. Nekoliko mjeseci ili godina može biti dugoročno razdoblje, iako to u mnogim slučajevima nema utvrđenu definiciju.
U slobodnom tržišnom gospodarstvu poduzeća određuju količinu ponude robe na tržištu. Ravnoteža ponude i potražnje predstavlja točku u kojoj ukupna ponuda zadovoljava ukupnu potražnju, stvarajući prihvatljivu cijenu za robu i usluge. U dugoročnoj makroekonomiji, ponuda može polako rasti jer tvrtke zapošljavaju više zaposlenika. To dovodi do pune zaposlenosti u gospodarstvu jer je potrebno više radnika za proizvodnju više dobara ili usluga. Puna zaposlenost može uključivati mali postotak nezaposlenih radnika, poput četiri ili pet posto.
Povećanje ponude zahtijeva korištenje više resursa, kao što su izravni materijali ili postrojenja za proizvodnju robe. U dugoročnoj makroekonomiji, gospodarski rast može dovesti do inflacije, klasično definirane kao previše dolara za premalo robe. Prirodna inflacija zbog ovog rasta nije nužno loša. Više cijene roba i usluga mogu se nadoknaditi povećanjem plaća zaposlenika. Ova povećanja plaća dolaze jer tvrtkama treba više zaposlenika ili bolje kvalificiranih zaposlenika kako bi povećali proizvodne rezultate.
U nekim slučajevima, krivulja ponude može se pomaknuti ulijevo u dugoročnoj makroekonomiji. To se događa zbog veće proizvodnje koju stvara više tvrtki koje ulaze na tržište. Na primjer, uspješna gospodarstva privući će više tvrtki na tržište, posebno iz stranih ulaganja. Ako ne dođe do pomaka u krivulji potražnje, veća je ponuda rezultat za dobra i usluge. Iako to može dovesti do prezasićenosti nekupljenim proizvodima, cijene bi mogle pasti dok tvrtke pokušavaju smanjiti zalihe, ograničavajući povećanje inflacije.
Poslovni ciklusi često su pokretačka snaga u dugoročnoj makroekonomiji. Faza u kojoj postoji snažna ravnoteža ponude i potražnje može predstavljati vrhunac poslovnog ciklusa. Vrhunac može ukazivati na točku u kojoj se u gospodarstvu javlja mali ili nikakav značajniji rast, iako gospodarstvo dobro funkcionira. U nekom trenutku, gospodarstvo može ući u razdoblje kontrakcije. Rezultat je destruktivni kapitalizam, gdje neučinkovita poduzeća nestaju, a preživljavaju samo jaki, s novim poduzećima koje mogu ući na tržište kako bi konzumirale slabije tvrtke.