Pulsar je brzorotirajuća neutronska zvijezda koja emitira velike količine elektromagnetskog zračenja (svjetlo, x-zrake, radio valovi, itd.) i mlazove čestica. Neutronska zvijezda je ono što ostane kada zvijezda 4-8 puta veća od mase našeg Sunca sagori većinu svog goriva i eksplodira u supernovi. Vanjski slojevi zvijezde brzo pucaju prema van, dok se zvjezdana jezgra kolabira u kuglu promjera približno 20 km. Neke neutronske zvijezde ne rotiraju vrlo brzo, ali one koje rotiraju poznate su kao pulsari.
Sunca masivnija od 8 puta veće mase našeg Sunca kolabiraju i formiraju crne rupe, koje emitiraju vrlo malo zračenja jer je njihova gravitacija toliko duboka da joj ništa ne može pobjeći. Sunca manja od 4 puta mase našeg Sunca pretvaraju se u crvene divove, a zatim u smeđe patuljke, bez kolapsa u neutronsku zvijezdu. Ali ona sunca koja se kolabiraju u neutronske zvijezde oslobađaju ogromnu količinu energije u tom procesu, zbog čiste energije tvari koja kolabira. Ponekad će se mala početna rotacija u zvjezdanoj jezgri uvelike pojačati kako dođe do kolapsa, jer klizači imaju tendenciju da se okreću brže i privlače ruke bliže sebi.
Mlazevi čestica i elektromagnetsko zračenje potječu s dva mjesta na neutronskoj zvijezdi koja se vrti – sjevernog i južnog magnetskog pola. Budući da je gravitacija neutronske zvijezde tako masivna (tisuće puta veća od sunčeve), vrlo malo tvari ili svjetlosti izlazi iz bilo kojeg drugog dijela pulsara. Budući da su magnetski polovi malo neusmjereni s osi rotacije, baš kao i na Zemlji, promatramo pulsare kao izvore svjetlosti koji se pale i gase pravilnom frekvencijom, dok se magnetski polovi vrte oko sebe rotacijom zvijezde. Ovu je pojavu prva primijetila diplomirana studentica Jocelyn Bell Burnell krajem 1967. godine.
Pulsari proizvode magnetska polja otprilike trilijun puta intenzivnija od Zemljinih. Pulsari u binarnim konfiguracijama s normalnim zvijezdama su najlakše uočljivi, jer sve neutronske zvijezde imaju tendenciju povući materiju sa svojih zvijezda pratilaca, što rezultira svijetlim akrecijskim diskom. Pulsari koji nakupljaju materiju iz zvijezde pratilje imaju tendenciju rotacije još brže kako dobivaju na masi. Pulsari se okreću negdje između 10 i 1000 puta u sekundi, a neke se varijante vrte čak i brže. Brzine rotacije nekih pulsara su toliko pravilne da su poznati kao najtočniji satovi u svemiru. Među najegzotičnijim kozmološkim objektima, pulsari nam daju prozor u bizaran svijet u kojem su gravitacijska i elektromagnetska polja visokog intenziteta izložena relativističkim brzinama, testirajući tako granice našeg razumijevanja fizike.