Interkontinentalna balistička raketa (ICBM) je eksplozivna naprava velikog dometa s potencijalom prelaska oceana i kontinenata. Mnoge velike svjetske sile, uključujući sve članice Vijeća sigurnosti UN-a, imaju sposobnost lansiranja ICBM-a. Budući da je ovo oružje često naoružano nuklearnim bojnim glavama, ono je vrlo destruktivno i lansiralo bi se samo u ekstremnim okolnostima kada druga sredstva nisu uspjela. Većina zemalja ima postavljene sustave nadzora za otkrivanje prisutnosti ICBM-a u zračnom prostoru, a neke su zemlje također pokušale dizajnirati sustave koji bi mogli neutralizirati te projektile.
Čini se da je prvu ICBM razvio Sovjetski Savez tijekom Hladnog rata, a sile poput Sjedinjenih Država i Kine ubrzo su uslijedile nakon što su Rusi demonstrirali tehnologiju. ICBM-ovi su bili glavni problem u Hladnom ratu, budući da su nacije sudionice bile razumljivo zabrinute zbog lansiranja projektila koja bi mogla ugroziti velike gradove. Neki su političari smatrali da je širenje ICBM tehnologije tijekom Hladnog rata zapravo djelovalo kao sredstvo odvraćanja, prema doktrini uzajamno osiguranog uništenja, koja kaže da će upotreba nuklearnog oružja od strane velike sile rezultirati uzvratnim uništenjem te sile.
Tehnologija koja vodi ICBM je zapravo prilično sofisticirana, kada se uzme u obzir da su dizajnirane da eksplodiraju pri udaru. Osim što je prepun eksplozivnog materijala, ICBM također ima sustav za navođenje. Zemlja koja lansira može unijeti krajnje odredište, a ICBM će ispraviti svoju putanju tijekom leta kako bi osigurao da pogodi ispravnu metu. Neke ICBM-e također su sposobne razbiti se na više bombi za širenje štete. Budući da ICBM ima veliki domet, uređaj se može koristiti za napad na naciju sa sigurne udaljenosti, što je privlačna metoda vođenja rata za mnoge nacije.
Balističke rakete također se mogu lansirati s podmornica i nekih brodova. Nekoliko nacija također je razvilo balističke rakete kraćeg dometa, koje se mogu nazvati balističkim projektilima srednjeg ili kratkog dometa, ovisno o količini tla koju mogu pokriti. Ove se rakete često razvijaju u ranoj fazi nacionalnog programa balističkih projektila, a lansiranje takvog projektila općenito se smatra razlogom za zabrinutost, budući da ukazuje na to da nacija razvija tehnologiju za stvaranje ICBM-a.
Osim što se koristi za izazivanje pustošenja u suprotstavljenim nacijama, ICBM se također može koristiti u svrhu lansiranja satelita. Sovjetski satelit Sputnik lansiran je 1957. putem ruske ICBM tehnologije, na primjer. Lansiranje Sputnjika izazvalo je masovnu paniku među zapadnim zemljama, budući da je to bila odlučna demonstracija zračne moći Rusije. ICBM se također rutinski testiraju bez eksploziva kako bi se osiguralo da ispaljuju ispravno i kako bi se poboljšali sustavi navođenja; ljudi koji žive u blizini vojnih baza možda su primijetili lansiranja ICBM-a.