Svi objekti, bez obzira na veličinu, padat će istom brzinom: ubrzanjem gravitacije. Ovo je brzina kojom objekt slobodno pada. Odnosno, to je brzina kojom se objekt ubrzava prema središtu Zemlje. Ova vrijednost nije konstantna, već se mijenja s lokacijom objekta koji slobodno pada.
Na Zemlji je ubrzanje gravitacije približno 32.2 ft/sec2 (9.8m/s2). To znači da će objekt ubrzati 32.2 ft/s (9.8 m/s) za svaku sekundu u kojoj padne. Drugim riječima, što duže predmet pada, to brže pada. Zamislite to kao automobil koji neprestano ubrzava. Auto bi išao sve brže što se duže vozio. Slično, predmet koji pada tri sekunde ići će brže od predmeta koji pada jednu sekundu.
Ova brzina ubrzanja uvelike ovisi o površini prema kojoj objekt pada. Mnogi od nas će iskusiti gravitaciju samo u odnosu na Zemlju, ali broj će se dramatično promijeniti da smo na drugom nebeskom tijelu. Na primjer, na Mjesecu je ubrzanje gravitacije mnogo manje. Zapravo, to je šestina Zemljine, vrijednost od približno 5.3 ft/s2 (1.6 m/s2). Objekt će pasti prema Mjesecu mnogo sporije.
Pomoću jednadžbe g=GM/R2 može se izračunati ubrzanje gravitacije različitih objekata u prostoru. U jednadžbi, g je gravitacija, G je gravitacijska konstanta, R je polumjer planeta, a M je masa planeta. Provodeći izračune, fizičari su utvrdili da je ubrzanje gravitacije na Jupiteru približno 85.3 ft/s2 (26m/s2). Pluton, s druge strane, ima vrijednost od 2 ft/s2 (0.61m/s2). Možete vidjeti da planeti s većom masom imaju veće ubrzanje gravitacije od planeta s manjom masom.
Da je svijet vakuum, te bi vrijednosti predstavljale stvarni život. Na Mjesecu je zrak vakuum, pa objekti padaju na tlo ubrzanjem Mjesečeve gravitacije. Na Zemlji, međutim, imamo otpor zraka – silu zraka koji gura objekt dok pada. To je razlog zašto pero lebdi na Zemlju dok kugla za kuglanje pada, iako gravitacija jednako djeluje na oba objekta. Kako bi se točno izračunala brzina kojom objekt pada, mora se uzeti u obzir otpor zraka.