Regulatorni gen je gen koji određuje hoće li se geni eksprimirati ili ne. Također poznati kao regulatorni geni, neki regulatorni geni bave se određenim genom, dok drugi mogu upravljati grupom srodnih gena. Ove gene proizvode svi organizmi i važan su dio sustava provjera i ravnoteže koji se koristi za ublažavanje genetske ekspresije kako bi organizam djelovao učinkovito i djelotvorno.
U nekim slučajevima, regulatorni gen djeluje kao aktivator, aktivirajući gen ili grupu gena tako da može doći do ekspresije. Regulatorni gen može reagirati na pritiske okoline, kao kada aktivator u bakteriji aktivira gen za otpornost na antibiotike kada je organizam u blizini antibiotika. U složenim višestaničnim organizmima regulatorni geni sudjeluju u procesu stanične diferencijacije, određujući u što će se stanica razviti. To omogućuje organizmima veliku raznolikost u tipovima stanica, čineći sve od neurona do stanica kože.
Drugi geni djeluju kao represori, isključujući gene tako da se ne mogu izraziti. Poput aktivatora, supresori mogu krenuti u akciju kao odgovor na niz različitih stvari, uključujući pritiske okoline i potrebe embrionalnog razvoja. Ovi geni mogu raditi stvari poput sprječavanja transkripcije RNA tako da se genetski materijal ne može koristiti. Ova vrsta regulatornog gena također može djelovati na suzbijanje štetnog gena, održavajući organizam zdravim.
Kao i drugi geni, regulatorni geni sadrže informacije koje se koriste za kodiranje proteina. Oni se transkribiraju u RNA, koju stanice koriste za izgradnju proteina za koje su ti geni dizajnirani da eksprimiraju. Nakon što je stvoren, protein može djelovati na različite načine na genetski materijal unutar stanice, ovisno o tome što je namijenjen. Na primjer, regulatorni gen može napraviti protein koji se zaključava za dio DNK tako da se ne može transkribirati.
Identifikacija regulatornih gena vrši se proučavanjem genoma, pronalaženjem specifičnih gena, promatranjem proteina za koje oni kodiraju i proučavanjem učinka tih proteina. Istraživači koji rade s organizmima kao što su voćne mušice mogu raditi stvari poput isključivanja ili uključivanja gena, a zatim promatrati rezultate kako bi saznali više o tome što ti geni rade. U organizmima kao što su ljudi, gdje se genetska manipulacija ne smatra etičkom, istraživači mogu usporediti genetske informacije između mnogih ljudi kako bi pronašli zajedništva i razlike, koristeći te informacije kako bi suzili funkciju određenih gena.