ELISA postupak je postupak koji se koristi za izvođenje enzimskog imunosorbentnog niza (ELISA), testa koji se može koristiti za utvrđivanje prisutnosti specifičnih proteina i određivanje njihove koncentracije. Zapravo postoji niz različitih postupaka koji se mogu koristiti za ELISA test, uključujući izravne, neizravne i takozvane “sendvič” postupke. U svim slučajevima, ELISA postupak se provodi u laboratoriju u kontroliranim uvjetima kako bi se smanjio rizik od lažnih rezultata.
Za provođenje ELISA testa potrebno je imati uzorak kao što je krv. Uobičajeni razlog za provođenje ELISA testa je testiranje na izloženost infektivnom agensu, u kojem slučaju dotični uzorak može, ali i ne mora imati specifičan protein, a test se provodi kako bi se tražio taj protein. Test se također može koristiti za provjeru koncentracije proteina.
Za provođenje testa često se koristi uređaj nazvan mikrotitarska ploča. Ljubitelji medicinskih i kriminalističkih drama vjerojatno su upoznati s mikrotitarskim pločama; izgledaju kao male ladice s brojnim umetcima, od kojih svaki drži bočicu. U sendvič ELISA postupku, tehničar započinje oblaganjem bočica poznatim antigenom u poznatoj koncentraciji, a zatim ih ispere puferskom otopinom. Zatim se dodaje serum napravljen od uzorka pacijenta ispranog u istoj puferskoj otopini.
Ako pacijent ima antitijela na antigene već u epruvetama, ona će se zalijepiti za strane epruveta. Sljedeći korak u ELISA postupku uključuje uvođenje istog antigena, označenog enzimom, u epruvete. Antigen se zaključava za antitijela koja su se zalijepila za strane epruvete. Enzim fluorescira ili mijenja boju, dopuštajući tehničaru da vidi da serum ima antitijela koja su vezana za antigene, te da odredi koncentraciju na temelju intenziteta enzimske reakcije.
ELISA postupak je vrlo osjetljiv i iznimno precizan, pri čemu tehničari koriste vrlo specifične antigene kako bi bili sigurni da identificiraju prava antitijela, ili obrnuto, ovisno o vrsti testa koji se provodi. Međutim, lažno pozitivni rezultati se događaju. U primjeru lažno pozitivnog, ELISA testiranje se obično koristi za provjeru znakova izloženosti HIV-u, a ponekad daje lažno pozitivan rezultat jer se otopina može vezati na protein povezan s HIV-om koji neki ljudi imaju, a da nisu zaraženi. Zbog toga se pozitivna mora potvrditi Western Blotom.