Neurobiologija je složena znanost koja proučava mozak i živčani sustav ljudi i drugih životinja. Neurobiologija može proučavati razvoj mozga kod životinje u razvoju ili neurološko podrijetlo bolesti, na primjer. Ovo područje uključuje mnogo različitih metoda proučavanja.
Neka se neurobiologija usredotočuje na molekularne strukture mozga i živčanog sustava. Mogu se proučavati veći cjeloviti sustavi, poput funkcije i strukture moždane kore. Znanstvenici mogu promatrati biološke čimbenike koji utječu na učenje ili raspoloženje, ili mogu proučavati kako se rani genetski materijal razvija u različita područja mozga.
Rani proboji u modernoj neurobiologiji datiraju iz 1960-ih. Takve studije pomogle su objasniti procese i razvojne aspekte mozga. Rani neurobiolozi proučavali su svojstva pojedinačnih neurona i aminskih neurotransmitera, procjenjivali ulogu peptida u neurotransmisiji i pratili razvoj fetalnog mozga. Možda najznačajnija studija ovog doba bio je revolucionarni rad na vizualnoj obradi, za koji su David Hubel i Torston Wiesel 1981. dobili Nobelovu nagradu.
Područje neurobiologije promijenilo se kako se DNK počela proučavati i razumijevati. Neurobiolozi sada mogu proučavati način na koji geni utječu na strukture mozga. Kako je projekt ljudskog genoma rastao u opsegu, neurobiologija je skočila na izazov razumijevanja preciznog odnosa između specifičnih gena i neuroloških odgovora.
Sveučilište Harvard je 2001. pozdravilo otvaranje svog centra za snimanje mozga. Uz tehnologiju magnetske rezonancije (MRI), neurobiologija je nastojala istražiti odnos između moždane aktivnosti i mentalnih pojava ili poremećaja. Ove studije su se pokazale uspješnim u dijagnosticiranju teških slučajeva shizofrenije, epilepsije, anksioznosti i drugih poremećaja. Osim toga, ove studije su dale specifične slike o tome kako mozak reagira na uznemirujuće ili privlačne podražaje.
Američki nacionalni institut za zlouporabu droga koristi neurobiologiju kako bi razumio funkciju mozga u izazivanju, podržavanju i prevladavanju ovisnosti. Točnije, ovaj rad ispituje kako uzimanje lijekova koji izazivaju ovisnost regulira određene gene i proteine. Skeniranje gena za predisponirajuće čimbenike ovisnosti također je u upotrebi, a identificiralo je neke genetske čimbenike povezane s ovisnošću. Jedan vrlo važan aspekt ovih studija je pokušaj da se poveća razumijevanje zašto i kako lijekovi poput antidepresiva djeluju ili ne djeluju.
Većina lijekova koji su propisani za psihološke bolesti biraju se na temelju vjerojatnih teorija. Na primjer, onima s maničnom depresijom često se propisuju lijekovi za smanjenje napadaja. Prednosti ovih lijekova i način na koji djeluju na mozak nisu jasno shvaćeni i zahtijevaju više proučavanja. Neurobiološki rad u američkom Nacionalnom institutu za zlouporabu droga, te u znanstvenim laboratorijima, školama i bolnicama, može u konačnici povećati naše razumijevanje ovog područja.
U usporedbi s drugim znanostima, neurobiologija se još uvijek može smatrati u povojima. Kontinuirane primjene i studije u neurobiologiji mogu biti ključ za mnoge slabo shvaćene aspekte učenja i razvoja i mogu nam dati veću moć u borbi protiv bolesti živčanog sustava.