Ledenjak je velika rijeka leda koja sporo teče, formirana od mnogih slojeva zbijenog snijega. Brzina kretanja uvelike varira, ovisno o temperaturi okoline, dubini leda, nagibu ispod i drugim čimbenicima. Kretanje se kreće od nekoliko metara na sat do nekoliko metara po stoljeću. Ponekad, kada su uvjeti baš pravi, ledenjaci dožive val, ubrzavajući brzinu kretanja i do 100 puta. Kada ledenjaci porastu, mogu biti opasni za ljude, pokrećući lavine kamenja i snijega.
Ledenjaci se mogu naći na svim kontinentima iu oko 47 zemalja. Većina planina viših od 4,500 metara (14,800 stopa) ih ima, jer temperatura ima tendenciju brzog pada s visinom. Postoje dvije glavne kategorije ledenjaka: alpski ledenjaci, na planinama, i kontinentalni ledenjaci, na ravnici gdje je vrlo hladno. Kontinentalni glečeri gotovo u potpunosti pokrivaju Grenland, dijelove Islanda, sjeverni Sibir i Kanadu te veći dio Antarktika. Oko 70% slatke vode na planetu može se naći samo u ledenom pokrovu Antarktika.
Ledenjaci su prisutni tijekom cijele godine, ali se razlikuju po stopi topljenja. Da bi se paket leda kvalificirao kao ledenjak, on postoji kontinuirano, a ne samo sezonski. Iz razloga koji nisu potpuno jasni, planet je u svojoj povijesti doživio nekoliko velikih ledenih doba, kada su se ledenjaci protezali čak na jug do New Yorka u SAD-u i Pariza u Francuskoj. Toliko se glečera nagomilalo da je razina mora spuštena za 100 m (328 stopa), otvarajući velika područja kopna kao što su Sjeverno more, Beringov tjesnac i povezujući Novu Gvineju s kopnom jugoistočne Azije.
U jednom trenutku u dalekoj prošlosti, prije oko 700 milijuna godina, tijekom kriogenskog razdoblja, neki znanstvenici vjeruju da je glacijacija mogla biti toliko jaka da je cijeli planet bio prekriven ledenim pokrivačem. To je nazvano hipoteza Zemlje snježne grudve i kontroverzna je, posebno među znanstvenicima koji sumnjaju u geofizičku izvedivost potpuno smrznutog oceana. Ono što se zna je da su ledenjaci u to vrijeme bili izuzetno velikog opsega, barem u nekim područjima dosezali su ekvator. Zanimljivo je napomenuti da se prvi složeni višestanični organizmi, biota Edicaran, pojavljuju u fosilnim zapisima gotovo odmah nakon glacijacije kriogenije.