Leidenfrostov efekt je fizički fenomen koji se događa kada je tekućina izložena izuzetno vrućoj tvari. Tekućina u neposrednom kontaktu s toplinom isparava, a para stvara izolacijski sloj koji usporava brzinu isparavanja i vrenja, dopuštajući preostaloj tekućini da lebdi. Klasičan primjer se može vidjeti u kuhinji, gdje kuhar može udariti kapljice vode u tavu kako bi provjerio temperaturu. Ako je tava dovoljno vruća, čini se da zrnca vode klizaju po dnu posude na sloju pare umjesto da odmah ispare od topline.
Ovaj efekt je nazvan po Johannu Gottlobu Leidenfrostu, koji je ovaj fenomen opisao 1700-ih. Istraživači su 1800-ih pratili njegov rad i potvrdili nalaze. U laboratoriju se efekt Leidenfrosta ponekad koristi za demonstracije i laboratorijske šale; jedan potencijalno opasan prikaz uključuje uranjanje mokrih prstiju u kupku otopljenog olova. Voda na prstima isparava i izolira ih dovoljno dugo da omogući eksperimentatoru da ih ponovno izvuče.
Fizika koja stoji iza Leidenfrost efekta je relativno jasna. Kada se tekućina brzo zagrijava kao rezultat kontakta s nečim ekstremno vrućim, stvara sloj pare. Para ne provodi dobro toplinu, pa djeluje kao barijera između topline posude i preostale tekućine. Kapljice bi mogle izgledati kao da sliježu po površini dok para lebdi. Na kraju se ispari, kao i ostatak vode.
Osim što je tema interesa i zabave u laboratoriju, Leidenfrostov efekt ima i neke praktične primjene. Istraživači su, na primjer, pokazali da se ovaj učinak može koristiti za rashladne mehanizme. Kapljice vode mogu se potaknuti da uzdignu vrlo vruću rešetku uz pomoć Leidenfrost efekta, a to bi moglo potaknuti sustav hlađenja kako bi se smanjile temperature u iznimno vrućem sustavu.
Jedna od posljedica Leidenfrost efekta je da voda i druge tekućine zapravo mogu prokuhati duže ako su uvjeti prevrući. Druge demonstracije Leidenfrost efekta uključuju igranje s tekućim dušikom i drugim potencijalno opasnim materijalima. Važno je da se ljudi pridržavaju odgovarajućih sigurnosnih mjera u tim demonstracijama, jer postoji uska granica pogreške. Umakanje prstiju u rastopljeno olovo, na primjer, može uzrokovati teške opekline ako se ostave predugo.