Kozmička prašina je tvar koja se nalazi u cijelom svemiru. Sastoji se od sitnih zrna materijala i agregata takvih zrna, sa sastavom koji može radikalno varirati, ovisno o okolnostima u kojima nastaje prašina. Ova prašina često ima kristalnu strukturu, a ima i niz zanimljivih svojstava koja su privukla pozornost astronoma i drugih istraživača koji rade u svemiru, uključujući kemičare, fizičare i teoretske matematičare.
Ova se tvar izvorno smatrala samo smetnjom. Oblaci kozmičke prašine mogu prikriti zvijezde, planete i druge znamenitosti u svemiru, a astronomi su se stoljećima borili da je filtriraju kako bi mogli jasno promatrati različite objekte na nebu. Naposljetku, istraživači su se počeli zanimati za ovu iznimno bogatu tvar, te su shvatili da ona zapravo igra vitalnu ulogu u mnogim procesima u svemiru, uključujući formiranje zvijezda i planeta.
Postoji niz različitih vrsta kozmičke prašine. Cirkuplanetarna prašina, na primjer, kruži oko planeta u prepoznatljivom obliku prstena; Saturn ima priličnu kolekciju cirkumplanetarne prašine. Međuplanetarna prašina može se naći unutar određenih solarnih sustava, raspršena po asteroidnim pojasevima i kruži oko zvijezde sustava, na primjer. Međuzvjezdana prašina prostire se na golemim udaljenostima između zvijezda galaksije, ponekad se koncentrirajući u maglice, dok se međugalaktička prašina može naći između galaksija.
Čestice kozmičke prašine uvelike variraju u veličini. Većina zahtijeva povećanje kako bi se mogla vidjeti, a uzorci se prikupljaju iz stvari poput asteroida i meteora, kao i specijaliziranih sakupljača na svemirskim letjelicama za daljnje proučavanje. Budući da je to i osnovni medij od kojeg je napravljeno sve u svemiru, moglo bi se tvrditi da je, tehnički, sve od računalne tipkovnice do ljudi napravljeno od ove prašine. Međutim, većina znanstvenika radije proučava prašinu izvanzemaljskog podrijetla.
Studije kozmičke prašine mogu otkriti zanimljive informacije o tome kako se galaksije, pojedinačne zvijezde i planeti formiraju i na kraju uništavaju. Neki istraživači su također shvatili da prašina zapravo može biti prilično lijepa, kao što su otkrile uskovitlane slike maglica. Promatranja se mogu provoditi raznim alatima, u rasponu od jednostavnih teleskopa do detektora koji hvataju radioaktivne emisije prašine.