Precipitacija deoksiribonukleinskom kiselinom (DNA) ključni je korak u izolaciji i pročišćavanju genetskog materijala u znanosti. Općenito, uzorak biološkog tkiva sadrži DNK ili RNA zajedno s ostatkom tijela organizma. Da bi testirao DNK, znanstvenik mora odvojiti DNK od svih ostalih tvari. Precipitacija DNA se posebno odnosi na korak koji uključuje odvajanje otopljene DNA od tekućine u kojoj je otopljena. Uobičajene metode precipitacije DNK uključuju dodavanje etanola, ispropanola ili glikogena u tekućinu, zbog čega se DNK skruti u grudice i pada u dno tekućeg uzorka.
Početni koraci u pročišćavanju DNK iz uzorka mogu biti jednostavni kao drobljenje lišća u zdjeli da se razbije dio strukture. Zatim se kaša može razgraditi kemikalijama ili enzimima koji ostavljaju DNK netaknutom. Genetičari obično koriste centrifugu kako bi razdvojili različite komponente uzorka. Ovo je stroj koji vrti uzorak tako da najteža komponenta potone na dno, a najlakša se podigne na vrh.
Uklanjanjem raznih neželjenih komponenti, genetičaru obično ostaje bistra tekućina koja sadrži genetski materijal. On ili ona tada trebaju izvaditi DNK otopljenu u toj tekućini i odbaciti tekućinu i ostale tvari u tekućini. Precipitacija DNK je način na koji se to postiže. Znanstvenik najčešće treba dodati kemikaliju u tekućinu za precipitaciju DNK.
Etanol ili izopropanol, koji su oba oblika alkohola i spadaju u skupinu kemikalija otapala, najčešće su kemikalije koje se koriste za precipitaciju DNK. Glikogen je još jedna tvar koja može precipitirati DNK, ali se rjeđe koristi, osim što stvara niske koncentracije genetskog materijala. Kada se te kemikalije pomiješaju s otopljenom DNK, njihova kemija im omogućuje da mijenjaju način na koji se DNK uklapa u okoliš. Dok se prije DNK lako miješala s tekućinom, nakon kemijskog dodavanja, prestaje se vezati s tekućinom i umjesto toga se oblikuje u krutinu.
Ova krutina je obično bjelkasta i skuplja se. Međutim, budući da je dio krutine još uvijek u malim česticama, znanstvenici obično stavljaju uzorak u centrifugu kako bi sve krute tvari zajedno zavrtjele u kuglicu na dnu cijevi za uzorke. Ovo je pročišćeni oblik DNK izvorno prisutan u uzorku, što je korisno za testiranje. Općenito, tekućina u kojoj je kuglica suspendirana se uklanja iz cijevi, a peleta se također može osušiti kako bi se omogućilo isparivanje kemikalija, kako bi se kuglica učinila što čišćom.