Konvergentna evolucija uobičajena je tema u evoluciji životinja. To se događa kada dvije nepovezane vrste neovisno evoluiraju slične osobine kako bi se nosile sa specifičnim evolucijskim izazovima, poput života u ledeno hladnoj vodi ili jedenja mrava. Ponekad je konvergentna evolucija toliko moćna da stvorenja koja su nastala kao potpuno različite životinje počnu izgledati gotovo isto, kao što je slučaj s lubanjama izumrlog tobolčara Thylacine i živog Sivog vuka.
Postoje stotine ili čak tisuće primjera konvergentne evolucije u prirodi. Krila pterosaura, šišmiša i ptica imaju mnogo sličnosti u strukturi, iako su u vrlo udaljenom srodstvu. Konvergentna evolucija dogodila se među divovskim armadilom u Sjevernoj Americi, divovskim mravojedom u Južnoj Americi, divovskim pangolinom u Africi i bodljastim mravojedom (ehidnom) iz Oceanije. Sve ove životinje imaju sličan oblik tijela, uključujući dugi proboscis, zbog prilagodbi na mrave koje konzumiraju, iako je njihov najnoviji zajednički predak star preko 155 milijuna godina i nimalo ne nalikuje njima.
Još jedan klasični primjer konvergentne evolucije su bodlje, koje se mogu naći među raznim skupinama malih sisavaca, uključujući dikobraze (placentarni sisavci), ehidne (monotremes) i tenreke (jedinstvene životinje Madagaskara koje su izvan placente). Ponovna pojava bodlji sugerira i njihovu široku evolucijsku korisnost i činjenicu da se bodlje mogu postepeno razvijati iz različitih polaznih točaka sisavaca. Slična je situacija i s bodljama koje se nalaze na biljkama poput kaktusa i mnogih drugih. Te su kralježnice evoluirale konvergentnom evolucijom mnogo puta i na različitim mjestima.
Neki od najuočljivijih primjera konvergentne evolucije tiču se sličnosti između tobolčara i placentnih sisavaca. Na primjer, torbarski madež uvelike je sličan placentnom madežu, tobolčar Mulgara je poput placentnog miša, tobolčar Tasmanijski vrag ima sličnosti s placentnim jazavcem. Slično, izumrli tobolčarski lav imao je kandže koje se mogu uvlačiti, poput suvremenih mačaka. Sličnost između tilacina i sivog vuka već je spomenuta.
Jedna od najdosljednijih i najpopularnijih konvergentnih meta tijekom evolucijske povijesti bio je krokodilski oblik tijela. Određeni vodozemci labirintodonti, koji su bili među prvim kopnenim životinjama i živjeli prije između 350 i 210 milijuna godina, imali su osnovni oblik tijela krokodila, iako su bili vodozemci, a ne gmazovi. Rani arhosauri nalik krokodilima evoluirali su prije oko 250 milijuna godina. Fitosauri, koji više nalikuju krokodilima od bilo koje druge ovdje spomenute skupine, cvjetali su u kasnom trijasu (prije 220 – 200 milijuna godina). Champosauri, još jedna skupina arhosaura sličnog izgleda, evoluirala je u razdoblju kasnog trijasa ili rane jure, također prije oko 200 milijuna godina. Krokodilomorfi, velika skupina životinja nalik krokodilima koja uključuje moderne krokodile, postoje od prije 230 milijuna godina. Moderni krokodili evoluirali su tek u kasnoj kredi, prije oko 85 milijuna godina.
Postoji bezbroj dodatnih primjera konvergentne evolucije. Upoznajte se s dovoljno životinja i uvijek se pojavljuju konvergentni obrasci.