Lecitin je prvi identificirao 1846. godine Maurice Gobley, francuski kemičar. To je naziv za mješavinu fosfolipida, važnu komponentu prehrambenih proizvoda, koja se pojavljuje i prirodno i dodana kao dodatak. Tijelo razgrađuje ovu mješavinu na kolin, fosfat, glicerol i masne kiseline.
Prirodno pronađen u brojnim namirnicama, ljudi mogu konzumirati lecitin u žumanjcima, ribi, žitaricama, mahunarkama, kikirikiju, soji, pšeničnim klicama i kvascu. Također se koristi u pripremi hrane za izradu proizvoda kao što su pekarski proizvodi, čokolada, margarin i majoneza zbog svoje sposobnosti vlaženja, očuvanja i emulgiranja. Ključni je sastojak spreja za kuhanje, tvari koja se koristi za zamjenu ulja, margarina i maslaca u pirjanju i pečenju.
Lecitin se također koristi u medicinskoj praksi kao iu drugim komercijalnim proizvodima, kao što su plastika, farmaceutski proizvodi, pesticidi, kozmetika, sapun i boje. Za ove primjene ekstrahira se iz jaja ili soje. Također se prodaje u prahu, zrnu, tekućini ili kapsulama kao dodatak prehrani.
Kao dodatak prehrani, za lecitin se tvrdi da ima brojne uloge, uključujući poboljšanje kardiovaskularnog zdravlja, ublažavanje simptoma artritisa i poboljšanje funkcije jetre. Prvenstveno se nudi kao dodatak za pomoć pri gubitku težine i za poboljšanje metabolizma masti, unatoč činjenici da su ove tvrdnje iznesene bez predstavljanja ikakvih znanstvenih dokaza koji pokazuju da je lecitin učinkovit u mršavljenju i metabolizmu masti. Osim toga, neke tvrdnje sugeriraju da fosfolipidi iz soje poboljšavaju metabolizam kolesterola, iako su studije koje su to podržavale dovele u pitanje njihovu metodologiju.
Unatoč tome, lecitin ima presudnu ulogu u ljudskom tijelu, o čemu svjedoči i činjenica da se od te tvari sastoji otprilike 30% težine mozga i 66% masti u jetri. Osim toga, bitan je sastojak svake ljudske stanice. Američka udruga za srce vjeruje da se lecitin najbolje dobiva prirodnim putem putem hrane, a ne putem dodataka prehrani, a Američka uprava za hranu i lijekove (FDA) nije postavila Preporučeni dnevni unos (RDA).
Doze od preko 25 grama lecitina dnevno mogu uzrokovati negativne nuspojave, uključujući mučninu, želučane smetnje, proljev i povraćanje. Također može biti opasno za vrlo mali dio populacije s ekstremnom alergijom na soju. Iako je većina ovih ljudi alergična samo na sojine bjelančevine, te stoga na njih ne utječe sojin lecitin, osobe koje su izrazito alergične mogu biti osjetljive na sve proizvode od soje i doživjeti alergijsku reakciju.