Argon je plinoviti kemijski element koji čini gotovo 1% Zemljine atmosfere. Među plemenitim plinovima, općenito se smatra najzastupljenijim, a ponekad se koristi za zamjenu drugih plemenitih plinova u situacijama kada je potreban inertni plin. Relativno nereaktivni plin ima brojne industrijske namjene, a njegovi se izotopi također koriste u radiokarbonskom datiranju vrlo starih artefakata. Potrošači mogu stupiti u interakciju s tim plinom povremeno, prvenstveno neizravno.
Poput drugih plemenitih plinova, poput helija, neona i kriptona, u početku se vjerovalo da je argon potpuno inertan. Zapravo, reagirat će u određenim situacijama, stvarajući neke spojeve, ali je inače izvanredno stabilan. Ovaj plin je bezbojan, bez mirisa i okusa, au svom čistom obliku nije toksičan, iako plin može djelovati kao gušenje ako istiskuje kisik u prostoriji. U periodnom sustavu elemenata argon je označen simbolom Ar, a plin ima atomski broj 18.
Ovaj plin su 1894. godine otkrili Sir William Ramsay i Lord Rayleigh. Muškarci su ranije primijetili da je uzorak dušika iz zraka teži od dušika ekstrahiranog iz drugih izvora, te su teoretizirali da bi se dušik zapravo mogao pomiješati s drugim plinovima. Eksperimentiranjem je dokazano da je ova teorija točna, a plin koji su otkrili nazvali su argonom, nazvanim po grčkom argos, ili “lijeni”, u odnosu na nisku reaktivnost plina.
Kasnije se shvatilo da je uzorak zraka koji su tako nazvali zapravo uzorak nekoliko plemenitih plinova. Ramsay je kasnije uspio izvući čisti argon. Proveo je i istraživanja drugih plemenitih plinova, potvrđujući nalaze drugih znanstvenika i donijevši nekoliko vlastitih otkrića. 1904. i Ramsay i Rayleigh dobili su Nobelovu nagradu za kemiju za svoj rad na plemenitim plinovima.
Komercijalno, ovaj se element ekstrahira kroz proces frakcijske destilacije, koji uključuje hlađenje zraka dok se ne ukapni, a zatim ga zagrijava, tjerajući odvojene plinove da se talože. Argon je obično relativno jeftin, budući da je nusprodukt velikog tržišta kisika i dušika. Često se koristi u rasvjeti, često u kombinaciji s drugim plemenitim plinovima, a koristi se i za izradu štita za elektrolučno zavarivanje. Elektroničke tvrtke također ga koriste u svojim aparatima za gašenje požara, jer plin može ugasiti požar bez oštećenja opreme.