“The Hum” je generički naziv za uobičajenu klasu fenomena koji se sastoji od postojanog, invazivnog niskofrekventnog zvuka iz nepoznatog izvora. Osim toga, ove pojave mogu čuti samo određeni ljudi, koji postoje na krajnjem donjem kraju audio spektra, s vršnom spektralnom gustoćom snage između oko 10 i 60 Hz. Hum je općenito teško odabrati mikrofonima, iako je to bilo u mnogim prilikama, a njegov izvor je teško lokalizirati. Bilo je nekih ograničenih znanstvenih istraživanja o The Humu, a njegovo postojanje je dobro prihvaćeno. Kaže se da se najglasnije čuje noću i može izazvati veliku nevolju među “panicima Huma”.
Neka mjesta koja su prijavila ovu buku uključuju Bristol u Engleskoj, Veliki otok Havaje (gdje se smatra da je njegov izvor podzemna vulkanska aktivnost), područje North Shore u Aucklandu, u Taosu, Novi Meksiko i nekoliko drugih lokacija. Određeni Hum obično se naziva po području u kojem se čuje, tj. “Taos Hum” ili “Auckland Hum”. Zvuk The Huma često se opisuje kao zvuk dizel motora u praznom hodu u daljini, iako se takav motor nikada ne može pronaći. Može se čuti na dva mjesta udaljena nekoliko desetaka milja, ali obično je lokalizirana na relativno malom području.
Za Hum su iznesena razna objašnjenja. Na najmanje dvije lokacije istražen je tajanstveni, postojani niskofrekventni šum, koji je potom pripisan poznatom izvoru: u Kokomu, Indija, gdje je zvuk praćen do rashladnog tornja koji emitira ton od 36 Hz i usisnog kompresora koji emitira ton od 10 Hz, te na Velikom otoku Hawaii, gdje je ton pripisan poznatoj vulkanskoj aktivnosti. Na Velikom otoku starosjedioci ističu da ljudi lakše čuju zvuk, što ima smisla, s obzirom na to da što je životinja veća, to je više prilagođena nižim frekvencijama, a poznato je da muškarci mogu čuti nižu frekvenciju zvuci nego zene.
Bez obzira na nekoliko slučajeva u kojima je ova buka objašnjena, izvor često ostaje nepoznat čak i nakon značajne istrage. Nakon što se eliminiraju očigledni izvori zvuka (promet, kućanski aparati, itd.), često se prosljeđuju egzotičniji potencijalni uzroci, uključujući zvukove iz udaljenih industrijskih izvora, infrazvuk iz geoloških događaja, mikrovalni zvučni učinak industrijskih pulsirajućih mikrovalnih emitera, tinitus ( stalna zvonjava u ušima), spontane otoakustične emisije (suptilna buka koju emitira samo ljudsko uho) i, što je više spekulativno, projekti ionosferskog grijanja poput HAARP-a na Aljasci.