Meteor je traka jarke svjetlosti koja se može vidjeti sa Zemlje kada neki objekt uđe u atmosferu. Stvarni objekt koji ulazi u atmosferu naziva se meteoroid i obično je komad asteroida. Pojam meteor odnosi se samo na sliku stvorenu ovim unosom – jarku svjetlost koja pada s neba – koja se često naziva zvijezda padalica.
Jarka svjetlost meteora rezultat je topline koju proizvodi meteoroid koji ulazi u atmosferu. Umjesto trenja, ovu toplinu proizvodi ovnovski pritisak: pritisak koji se vrši na tijelo koje se kreće kroz tekući medij. Taj pritisak zagrijava meteoroid i zrak oko njega do te mjere da se slika meteora može vidjeti sa zemlje.
Iako se meteoroidi često nazivaju meteorima ili meteorskim stijenama, ova upotreba nije tehnički ispravna. Dok većina meteoroida dolazi s asteroida, nagađa se da neki mogu potjecati od kometa, a drugi vjerojatno dolaze s Mjeseca ili Marsa. Kada meteoroid preživi pad na zemlju, naziva se meteorit. Meteoriti otkriveni na Zemlji često se kategoriziraju ili kao pad ili nalaz. Pad je meteorit otkriven nakon što je netko svjedočio njegovom padu na tlo, dok je nalaz meteorit kojemu se ne svjedoči.
U svakoj noći moguće je vidjeti čak jedan meteoroid na sat, a tijekom meteorske kiše ta se stopa može povećati na čak stotinu na sat. Iako mnogi meteoroidi svaki dan ulaze u Zemljinu atmosferu, većina ih je premala da bi izazvala vidljivu sliku ili dosegla Zemljinu površinu. Iako meteoroidi ulaze u atmosferu nevjerojatno velikom brzinom, dostižući 40 milja (70 km) u sekundi, obično usporavaju na samo nekoliko stotina milja na sat i dosegnu površinu zemlje uz mali udar. Izuzetno svijetli meteori mogu se nazvati vatrenim kuglama ili bolidima. Iako postoje različiti propisi o tome koji stupanj svjetline predstavlja vatrenu kuglu, jasno je da su to impresivan prizor, ali rijedak za vidjeti.