Biofotoni su slabe emisije svjetlosti koje zrači iz stanica svih živih bića. Foton je jedna čestica svjetlosti. Biljke, životinje i ljudi generiraju do 100 fotona u sekundi, po 15 četvornih inča (1 četvorni centimetar) površine. Svjetlost je preslaba da bi se mogla vidjeti golim okom, ali biofotoni su otkriveni i provjereni pomoću fotomultiplikatora.
Prema vodećem istraživaču biofotona, njemačkom biofizičaru Fritz-Albertu Poppu, molekule DNA unutar jezgre svake stanice neprestano apsorbiraju i odbacuju svjetlost. Ovi biofotoni stvaraju dinamičnu, koherentnu mrežu svjetlosti. Sustav koji bi mogao biti odgovoran za kemijske reakcije unutar stanica, staničnu komunikaciju u cijelom organizmu i cjelokupnu regulaciju biološkog sustava, uključujući razvoj embrija u unaprijed određeni oblik.
Koherentnost biofotonskog polja slična laseru je značajan atribut, što ga čini glavnim kandidatom za razmjenu informacija na visoko funkcionalan, učinkovit i kooperativan način, dajući vjerodostojnost ideji da bi ono moglo biti faktor inteligencije iza bioloških procesa. Aspekt svijesti ili rođak svijesti, iako to ostaje spekulativno.
Emisije biofotona će varirati ovisno o funkcionalnom stanju organizma. Ako bolest kao što je rak zahvaća određene stanice, one će zračiti drugačijim fotonskim potpisom od zdravih stanica istog tipa. Na taj način biofotoni mogu biti neinvazivni alat za procjenu zdravstvenog stanja ili vitalnosti. Primjene se mogu proširiti daleko na druga područja kao što su ispitivanje kvalitete hrane i vode, provjera kemijske ili elektromagnetske kontaminacije ili poljoprivredna ispitivanja za proizvode koji poboljšavaju otpornost usjeva na bolesti. Biofizičari u mnogim europskim i azijskim zemljama trenutno se bave takvim istraživanjima.
Zagovornici alternativne medicine vide moguću povezanost biofotona i prirodnih tehnika liječenja. Na primjer, akupunktura se temelji na manipulaciji ili uzbudljivoj “ch’i” energiji – vitalnoj životnoj sili koja, prema drevnom kineskom vjerovanju, regulira rad tijela i odgovorna je za dobrobit. Predlaže se da se meridijani ili energetske točke koje koriste akupunkturisti mogu spojiti na linije čvorova unutar biofotonskog polja.
Nadalje se pretpostavlja da bi sva živa bića mogla biti povezana zajedno putem dinamičkih biofotonskih polja.
Ruski znanstvenik otkrio je bipohotone 1923. godine, nazvavši ih mitogenetskim zrakama. Iako je otkriće profesora Alexandera Gurviča potaknulo široka istraživanja, Popp je tek 1974. dokazao njihovo postojanje, otkrio njihovo podrijetlo u DNK, a potom i njihovu koherentnost. Poppova teorija biofotona pruža intrigantan i obećavajući put za više međunarodnih istraživanja, što bi moglo dovesti do velikog razvoja u našem razumijevanju života, mehanizama ozdravljenja i zdravlja, te naše međusobne povezanosti sa svijetom oko nas.
Iako skeptici veliki dio toga prebacuju u pseudoznanost, istraživanje bi na kraju moglo rasvijetliti biofotone za sve nas.