Ugljični dioksid je plin bez boje i mirisa koji je među najrasprostranjenijim plinovitim materijalima na svijetu. Nalazi se gotovo posvuda u Zemljinoj atmosferi i igra važnu ulogu u mnogim biološkim procesima. Ljudska bića oslobađaju ugljični dioksid tijekom prirodnih metaboličkih procesa, dok biljke koriste ugljični dioksid tijekom fotosinteze. Također se koristi u mnogim popularnim artiklima, uključujući gazirana pića, kvasac i pekarske proizvode te “suhe” aparate za gašenje požara.
Svojstva ugljičnog dioksida mogu se kategorizirati prema tome opisuju li fizikalne, kemijske ili ekološke značajke ovog plina. Fizički, ugljični dioksid je vrlo stabilan i uglavnom nije pod utjecajem jer je u interakciji s mnogim drugim materijalima u atmosferi. Međutim, fizička svojstva ove tvari mogu varirati ovisno o temperaturi. Dok je ovaj materijal plin u većini uvjeta, ugljični dioksid tvori čvrstu tvar na temperaturama ispod -70 stupnjeva Celzija (-94° Fahrenheita). Također se može pretvoriti u tekućinu kada se otopi u vodi pod stalnim pritiskom.
S kemijskog ili molekularnog stajališta, svojstva ugljičnog dioksida prilično su konstantna u širokom rasponu uvjeta. Jedna jedinica ugljičnog dioksida uvijek će se sastojati od jednog atoma ugljika koji je vezan za dva atoma kisika. Ova veza je vrlo jaka i pomaže da ugljični dioksid postane jedna od najstabilnijih od svih molekula.
Kemijska svojstva ugljičnog dioksida općenito su povezana s njegovom razinom kiselosti. Dok je većina jedinica ugljičnog dioksida po prirodi blago kisela, razina kiselosti može se modificirati otapanjem molekula u vodi. Ovaj se proces izvodi u laboratorijima ili industrijskim objektima zbog visoko specijalizirane prirode ovog posla.
Kako je zabrinutost zbog globalnog zatopljenja i klimatskih promjena porasla, svojstva ugljičnog dioksida postala su glavni izvor rasprave za političare i aktiviste za zaštitu okoliša. Ugljični dioksid se smatra vrstom stakleničkog plina. Staklenički plinovi doprinose globalnom zatopljenju zadržavajući toplinu unutar Zemljine atmosfere. Kako toplina ne može izaći, temperatura zemlje se povećava, što može imati razorne utjecaje na okoliš i sav život na Zemlji.
Kako bi se minimizirali učinci globalnog zatopljenja, ljudi mogu raditi na kompenziranju ili minimiziranju proizvodnje ugljika. Jedan od načina da to učinimo je da smanjimo naše oslanjanje na fosilna goriva. Procesi koji se oslanjaju na izvore energije na bazi ulja oslobađaju ugljični dioksid kao prirodni nusproizvod. Kako bismo smanjili proizvodnju stakleničkih plinova, možemo se obratiti čišćim izvorima energije kao što su solarni sustavi ili sustavi temeljeni na vjetru.