Glukoza je jednostavan šećer, također poznat kao monosaharid, koji cirkulira u krvotoku, osiguravajući svim stanicama u tijelu gorivo koje im je potrebno za bitne funkcije. Test glukoze, koji se ponekad naziva i test glukoze, proces je analize tvari kako bi se utvrdilo sadrži li glukozu, i ako da, u kojoj koncentraciji. U medicini se ovaj test najčešće koristi za mjerenje koncentracije glukoze u tijelu za dijagnosticiranje i upravljanje metaboličkim problemima, kao što je dijabetes. Uzorci urina ili krvi mogu se koristiti za medicinske testove glukoze, ali serum dobiven iz uzoraka krvi daje najtočnije rezultate. Postoji nekoliko različitih načina za provođenje testa glukoze, ali dvije glavne vrste su kemijski testovi, koji su relativno jeftini i jednostavni za izvođenje, i noviji enzimski testovi, koji su točniji, ali također zahtijevaju više vremena i resursa.
Liječnici najčešće provode analize glukoze za dijagnosticiranje dijabetesa, hiperglikemije ili visoke razine glukoze u krvi, te hipoglikemije ili niske razine glukoze u krvi. Jedan uobičajeni test koji se radi u tu svrhu naziva se test tolerancije glukoze. U ovom testu, test glukoze se radi kako bi se analizirala koliko brzo se određena količina glukoze metabolizira u tijelu. U slične svrhe može se koristiti i analiza šećera u krvi natašte. Ispituje razinu glukoze u krvi nakon 12 sati gladovanja i obično se radi za testiranje gestacijskog dijabetesa.
Praćenje razine glukoze u osoba s dijagnozom dijabetesa još je jedna uobičajena upotreba za testove glukoze. Osoba s dijabetesom ima više od normalne razine glukoze što može dovesti do ozbiljnih bolesti i smrti. Kako bi se održala normalna razina glukoze u krvi, često se uzima mali uzorak krvi i koristi se analiza glukoze za određivanje koncentracije glukoze u krvi. Za izvođenje ovog testa često se koristi mjerač glukoze. Testovi glukoze mogu se provoditi i u nemedicinske svrhe, na primjer za analizu sadržaja šećera u biljnim ekstraktima i raznim proizvodima u prehrambenoj industriji.
Najčešća kemijska metoda za provođenje testa glukoze je test dinitrosalicilne kiseline (DNS), koji je prvi put uveden 1955. Razvijene su točnije metode enzimskog određivanja glukoze koje se danas češće koriste u medicini. Enzimski testovi koriste različite reaktivne spojeve zvane reagensi za određivanje razine glukoze. Uobičajeni reagens koji se koristi je glukozna oksidaza, tvar koja se obično ekstrahira iz određenih vrsta plijesni.