Trahealni prstenovi su poluprstenovi hrskavice koji čine prednji dio dušnika, odnosno grla. Trahealni prstenovi imaju vrlo uske razmake između sebe duž vanjske strane dušnika i međusobno su spojeni duž unutrašnjosti cijevi. Stražnji dio dušnika formiran je od glatkog, vlaknastog tkiva, što cijeloj strukturi daje veću stabilnost. Prstenovi duž prednjeg dijela cijevi daju grlu fleksibilnost. To omogućuje ljudima da pokreću glavu i lako gutaju. Iako su trahealni prstenovi prilično jaki, odvajanje ili oštećenje ovih prstenova gotovo je uvijek fatalno. Malformacija trahealnih prstenova može uzrokovati probleme s disanjem i gutanjem.
Oni koji žele točno razumjeti što su ti prstenovi trebaju samo vrlo nježno dodirnuti grlo. Lagano pritiskanje prema unutra i nježno pomicanje prstiju gore-dolje trebalo bi pomoći ljudima da osjete paralelne, horizontalne grebene duž cijele duljine grla. Ovo su prstenovi, a većina ljudi ima od 16 do 20 naslaganih jedno na drugo. Umjetnici borilačkih vještina često se uče kako gurnuti dva prsta ili pete svojih ruku duž ovih prstenova kako bi ih razdvojili i onesposobili napadača. Ovakvu vrstu pokreta treba koristiti samo u samoobrani, kada je nečiji život ugrožen, a vježbanje ovih poteza smije se izvoditi samo pod nadzorom školovanog borilačkog umjetnika ili senseija.
Proučavanje ljudske anatomije pokazalo je da trahealni prstenovi imaju prilično zanimljiv oblik. Na krajevima su relativno tanki, gdje se spajaju sa stražnjim dijelom grla, a šire se prema sredini. To znači da su prednji dijelovi trahealnih prstenova širi i nešto čvršći od stražnjih dijelova. Većina prstenova nije deblja od ruba drvenog štapića za led, iako oni sa 16 kolutova obično imaju deblje prstenove od onih s više.
Prvi i posljednji dušnički prstenovi često su najdeblji i najveći. Prvi trahealni prsten povezuje grlo sa stražnjim dijelom usta i nosnim prolazima. Kao takav, mora biti dovoljno velik da sadrži preklop između jednjaka i bronhijalnih cijevi. Posljednji trahealni prsten je na dnu glavne bronhijalne cijevi, gdje se cijev grana prema bilo kojem plućima. Tu se obično nalazi trokutasti spoj, što znači da posljednji dušnički prsten također mora biti relativno velik.
Malformirani trahealni prstenovi ponekad se javljaju kao urođene mane. Dok neka stanja, poput laganog spljoštenja prednjih strana prstenova, možda neće uzrokovati zdravstvene probleme, druga deformiteta mogu. Djeca rođena s deformiranim prstenovima mogu zahtijevati operaciju kako bi se riješio problem, kako bi se spriječili problemi s jelom, disanjem ili lako odvajanje prstenova.