U biologiji ili ekologiji, niša je specijalizirano područje u kojem evolucija optimizira određene vrste. Neki primjeri su grabežljivac, paša, lovac-sakupljač, čistač i parazit. Primjeri životinja koje zauzimaju te niše su lav, jelen, čovjek, sup i okrugli crv. Postoji mnogo različitih načina za određivanje i popis ovih područja, uključujući mnoge moguće razine specifičnosti.
Prvu nišu vjerojatno su zauzeli kemotrofi, mikroorganizmi koji su dobivali energiju iz okoliša oksidirajući anorganske spojeve poput sulfata. Nekoliko milijardi godina kasnije, kemotrofe su slijedili fotosintezatori, odnosno proizvođači/autotrofi, koji su svoju energiju dobivali korištenjem sunčevih zraka, ugljičnog dioksida i vode za stvaranje ATP-a, energetske valute stanice. Ti su organizmi bili cijanobakterije i opstaju u velikom broju do danas. Moderniji autotrofi uključuju drveće, cvjetnice i vinovu lozu.
Za biljke, prašuma može biti najbolji primjer diferencijacije niša. Postoje biljke koje troše velike količine energije da bi bile više od ostalih i one čine ono što se zove emergentni sloj. Mogu raširiti svoje grane i apsorbirati svjetlost bez konkurencije, ali moraju uložiti toliko energije u rast da je veličina njihovog lišća na vrhu ograničena. Zatim postoji sloj krošnje, koji nastoji biti prosječan, uzimajući svu energiju koju može dok se natječe sa susjednim biljkama. Ispod krošnje nalaze se razne specijalizirane biljke, poput vinove loze, pa čak i biljke mesožderke, poput vrča. Sve ove evolucijske strategije predstavljaju posebnu nišu. Svaki od njih može biti okupiran stotinama ili tisućama konkurentskih organizama.
Među životinjama, glavne kategorije su grabežljivci, potrošači i svejedi. Postoje neobične varijante u tim kategorijama, kao što su čistači i paraziti. Ekologije obično imaju piramidalnu strukturu, s proizvođačima kao najvećim organizmom, zatim potrošačima, zatim grabežljivcima.