Najraniji dokazi za najstarije kopnene biljke pojavljuju se kao male tetradne spore koje datiraju prije 470 milijuna godina, iz srednjeg ordovicijanskog razdoblja. Dolazili su od mahovina i lišajeva. U to je vrijeme zemlja bila uglavnom pusta, prekrivena pustinjama i pustinjama, s malo zelenila koje se moglo vidjeti osim algi na rubovima potoka i ribnjaka. Zelene alge napravile su prve korake na kopno, a smatra se da su se od zelenih algi razvile sve kopnene biljke. Ovu ideju podupiru genetske i morfološke studije.
Isprva su sve kopnene biljke bile briofite (nevaskularne), što znači da su im nedostajala specijalizirana tkiva za transport vode i hranjivih tvari, koja se nalaze u većini modernih biljaka. Te su biljke morale usisati svoje hranjive tvari izravno iz okoliša ili umrijeti pokušavajući. Rani saveznik pionira algi, predaka najstarijih kopnenih biljaka, bile su gljive, čije se hife (gljivične dlake) nalaze pomiješane s tim fosilima. To je ono što je lišaj – bliski simbiotski odnos između gljive i zelenih algi. Simbioza gljiva i biljaka nastavlja se i danas, budući da brojne biljke imaju gljive koje žive u svom korijenu, pomažući im da crpe hranjive tvari iz tla.
Najstarije kopnene biljke poznate s vaskularnim tkivom datiraju iz silurskog razdoblja, prije oko 425 milijuna godina, kada se mali organizmi poput Cooksonije pojavljuju u fosilnim zapisima. Cooksonia je bila vaskularna biljka s jednostavnim stabljikama koje pokazuju nekoliko grana u obliku slova Y dok se penju do sporangija, sfernog paketa spora koji ih prekriva. Jednostavna struktura biljke nije uključivala lišće ili vidljivo korijenje, iako je korijenje moglo biti izostavljeno tijekom procesa fosilizacije. Većini ova biljka više liči na gljivicu nego na zelene biljke koje su nam poznate. Bez obzira na to, bila je među najstarijim kopnenim biljkama.
Otprilike u isto vrijeme kada su se pojavljivale najstarije kopnene biljke, najstarije kopnene životinje počele su naseljavati ove male šume u nastajanju. Te su životinje uključivale člankonošce slične današnjim čekinjama, rane kelicerate povezane s modernim paucima, stonoge, stonoge i male škorpione. Prve prave šume na kopnu su se pojavile tek sredinom devona, nekoliko desetaka milijuna godina kasnije.