Agarik je vrsta gljive koja pripada rodu Agaricus. Ovaj rod gljiva broji više od tri stotine pripadnika, od kojih su neki jestivi, a neki otrovni. Mnoge od najčešće uzgajanih jestivih gljiva pripadnici su roda Agaricus.
Sve agarične gljive dijele nekoliko zajedničkih karakteristika. Jedna od njih je prisutnost pileusa, ili klobuka, koji nadviše gljivu na sličan način kao i krošnja kišobrana. Na donjoj strani pileusa nalaze se fine, pernate škrge koje se protežu od središta pileusa do vanjskog ruba. Dvije druge karakteristike gljiva iz roda Agaricus su prisutnost stabljike i strukture nalik na veo koja štiti donju stranu pileusa dok se gljiva razvija.
Najpoznatija od jestivih gljiva Agaric je Agaricus bisporus, koja je poznata pod različitim nazivima, a uzgaja se u sedamdesetak zemalja svijeta. Mlade gljive ove sorte obično se nazivaju šampinjonom, bijelom, običnom ili stolnom gljivom. Kako gljiva raste, njeno meso potamni, a klobuk se počinje izravnati. U ovoj fazi mogu se nazvati baby portobello, talijanskim, crimini ili smeđim gljivama. Zrela gljiva, tamnije smeđeg mesa i velikog, ravnog klobuka, naziva se portobello ili portobella.
Većina smrtnih slučajeva od trovanja gljivama posljedica je gutanja jednog od dva člana roda Agaricus: ili Agaricus phalloides, ili gljive agaric poznate kao anđeo razarač. Zapravo postoji nekoliko gljiva koje nose ovo ime, a sve su u rodu Agaricus. Anđeoske gljive uništavajuće su bijele, ponekad s ružičastom, žutom ili žutom bojom. Smrtni slučajevi zbog ove gljive obično se događaju jer ih je lako zamijeniti za jestive divlje gljive.
Agaricus phalloides poznat je kao klobuk smrti, a kao i kod gljive anđela razaranja, ova gljiva izgleda slično mnogim jestivim divljim vrstama gljiva. Smrtonosna kapica jedna je od najotrovnijih poznatih gljiva, s procijenjenih 30 grama ili jednu uncu, dovoljno da ubije odraslog čovjeka. Toksičnosti ove vrste gljive agarice pridonosi činjenica da se simptomi možda neće pojaviti dva ili tri dana nakon uzimanja, a do tada je toksin već ozbiljno oštetio jetru i druge unutarnje organe.
Mnoge otrovne vrste gljiva porijeklom su iz više zemalja, a svaki kontinent u svijetu je dom barem jednog otrovnog člana roda Agaricus, uz samonikle jestive gljive. Budući da su jestivi i otrovni pripadnici ovog roda gljiva fizički slični, lovcu početniku na divlje gljive može biti teško sigurno skupiti gljive. Općenito se preporuča da novajlija u ovoj zabavi lovi samonikle gljive pod vodstvom nekoga tko ima iskustva u sakupljanju divljih gljiva.