Tehnološka singularnost, ili jednostavno “singularnost”, višestruki je koncept u futurizmu s nekoliko preklapajućih i ponekad suprotstavljenih definicija. Najispravniju i najistaknutiju definiciju singularnosti dao je Vernor Vinge u svom eseju The Coming Technological Singularity. Odnosi se na točku u kojoj se nadljudska inteligencija stvara tehnološki. Te bi nadljudske inteligencije tada mogle primijeniti svoju moć mozga i stručnost u zadatku stvaranja dodatnih ili moćnijih nadljudskih inteligencija, što bi rezultiralo učinkom snježne grudve s posljedicama izvan naše sadašnje sposobnosti da zamislimo.
Izraz “tehnološka singularnost” skovan je po analogiji sa singularitetom u središtu crne rupe, gdje sile prirode postaju toliko intenzivne i nepredvidive da naša sposobnost izračunavanja ponašanja materije u tim okolnostima pada na nulu. Često se spominje u sprezi s idejom nadljudske inteligencije u dijalozima o Singularnosti pojam ubrzanja tehnoloških promjena. Neki su tvrdili da kako se nagib tehnološkog napretka povećava, to će kulminirati u asimptoti, vizualno sličnoj matematičkoj singularnosti.
Međutim, ovaj pojam singularnosti nije isti kako je Vinge namjeravao; koji se odnosi na pojavu nadljudske inteligencije, zajedno s nadljudskim brzinama razmišljanja. (Uključujući pamet, sposobnost razumijevanja i stvaranja koncepata, pretvaranja podataka u teorije, pravljenja analogija, kreativnosti i tako dalje.) Iako bi nadljudske inteligencije koje stvaraju dodatne nadljudske inteligencije doista rezultirale ubrzanjem tehnološkog napretka, napredak ne bi postao beskonačan, u smislu koji bi sugerirala matematička singularnost.
Budući da bi nadljudske inteligencije, po definiciji, bile pametnije od bilo kojeg čovjeka, naša sposobnost da predvidimo za što bi bili sposobni s danom količinom vremena, materije ili energije vjerojatno neće biti točna. Nadljudska inteligencija mogla bi oblikovati funkcionalno superračunalo od jeftinih i lako dostupnih komponenti ili razviti potpunu nanotehnologiju bez ičega osim mikroskopa atomske sile. Budući da bi sposobnost nadljudske inteligencije da dizajnira i proizvodi tehnološke gadgete brzo bi nadmašila najbolje napore ljudskih inženjera, nadljudska inteligencija bi mogla biti posljednji izum koji čovječanstvo ikada treba napraviti. Zbog njihovog nadljudskog genija i tehnologija koje su mogli brzo razviti, djelovanje inteligencija koje proizlaze iz tehnološke singularnosti moglo bi rezultirati ili izumiranjem ili oslobađanjem cijele naše vrste, ovisno o stavovima najmoćnijih nadljudskih inteligencija prema ljudskim bićima.
Oxfordski filozof Nick Bostrom, direktor Oxfordskog instituta za budućnost čovječanstva i Svjetske transhumanističke organizacije, tvrdi da će način na koji nadljudske inteligencije tretiraju ljude ovisiti o njihovim početnim motivacijama u trenutku njihova stvaranja. Ljubazna nadljudska inteligencija bi, želeći sačuvati svoju dobrotu, izrodila ljubazne (ili ljubaznije) verzije sebe kako bi se spirala samousavršavanja nastavila. Rezultat bi mogao biti raj u kojem nadljudske inteligencije rješavaju svjetske probleme i nude sporazumno poboljšanje inteligencije ljudskim bićima. S druge strane, zlonamjerna ili ravnodušna nadljudska inteligencija vjerojatno bi proizvela više iste, što bi rezultiralo našim slučajnim ili namjernim uništenjem. Iz tih razloga, tehnološka singularnost mogla bi biti najvažnija prekretnica s kojom će se naša vrsta ikada suočiti.
Analitičari i zagovornici Singularnosti predložili su nekoliko putova do nadljudske inteligencije. Prvi je IA, ili Intelligence Amplification, uzimajući postojećeg čovjeka i pretvarajući ga u neljudsko biće putem neurokirurgije, sučelja između mozga i računala, ili možda čak i sučelja između mozga i mozga. Drugi je AI, ili umjetna inteligencija, stvaranje dinamičnog kognitivnog sustava koji nadmašuje ljude u svojoj sposobnosti da formira teorije i manipulira stvarnošću. Kada će bilo koja od ovih tehnologija dosegnuti graničnu razinu sofisticiranosti neophodnu za proizvodnju nadljudske inteligencije, neizvjesno je, ali različiti stručnjaci, uključujući Bostroma, kao vjerojatne navode datume unutar raspona 2010.-2030.
Budući da je Singularnost možda bliža nego što bi mnogi pretpostavili, i budući da početni motivi prve nadljudske inteligencije mogu odrediti sudbinu naše ljudske vrste, neki filozofi-aktivisti (“Singularitarci”) ne gledaju na Singularnost ne samo kao na temu za spekulacije i diskusije, već kao praktični inženjerski cilj prema kojem se može postići značajan napredak u današnje vrijeme. Tako je 2000. Eliezer Yudkowsky osnovao Singularity Institute for Artificial Intelligence kako bi radio isključivo na tom cilju.