Najistaknutije značajke Mjeseca su njegova maria, latinski za “mora”, jer su drevni astronomi vjerovali da su zapravo puna vode. Sada znamo da su to bazaltne lave, izbačene iz vulkana kada je Mjesec bio mnogo geološki aktivniji. Te su lave tekle u postojeće udarne bazene (osim nekoliko izuzetaka) i proizvele mariju koju danas tako jasno vidimo.
Ostale očite značajke na Mjesecu su njegovi udarni krateri, ostali od milijardi godina udara nečuvenih atmosferom. Dva najveća udarna kratera su Daedalus i Copernicus. Mnogi Mjesečevi krateri potječu iz razdoblja zvanog Kasno teško bombardiranje, koje se dogodilo prije otprilike četiri milijarde godina, kada se većina zalutalih asteroida u Sunčevom sustavu još skupljala u veća tijela i pronalazila stabilne orbite.
Mjesec je također uočljiv po svojoj veličini. Osim što je najočitija stvar na noćnom nebu, Mjesec (također poznat kao Luna) je peti najveći prirodni satelit u Sunčevom sustavu, nakon Ganimeda, Titana, Ia i Kalista, Jupiterovih i Saturnovih mjeseci. Mjesec je dovoljno velik da održi razinu gravitacije otprilike jednu šestinu Zemljine, dovoljno nizak da omogući astronautima da tamo skoče oko šest puta više nego što su u stanju na matičnom planetu.
Mjesec je također odvojen od ostalih nebeskih tijela po tome što je jedino izvanzemaljsko tijelo koje su ljudi posjećivali i to u nekoliko navrata. Sada i Amerika i Kina rade na svemirskom programu za ponovno posjet Mjesecu. Zbog svoje blizine Zemlji i obilja kisika (u obliku stijena), Mjesec se često navodi kao mogući cilj izvanzemaljske kolonizacije. NASA je nedavno od umjetnika zatražila dojmove o kolonistima koji žive i rade na Mjesecu.
Izgled Mjeseca koji nam je poznat toliko je star i ukorijenjen, da je teško zamisliti kako bi mogao izgledati s osvijetljenim ljudskim kolonijama, osvjetljavajući površinu Mjeseca malim točkicama, baš kao što Zemlja izgleda iz svemira. Ipak, samo je pitanje vremena!