Koji je najsjajniji bljesak ikada otkriven?

Najsjajniji bljesak ikad otkriven uočen je 27. prosinca 2004. Njegov izvor bio je magnetar, oblik neutronske zvijezde sa snažnim magnetskim poljem i masom većom od Sunca koja je kondenzirana u područje veličine malog grada. Uz emisije prvenstveno u dijelu spektra gama zraka, ova eksplozija oslobodila je više energije u desetinki sekunde nego što Sunce proizvede u 100,000 XNUMX godina.

Magnetar se nalazi na udaljenosti od 50,000 svjetlosnih godina, otprilike na pola udaljenosti preko galaksije. Da se eksplozija, ne samo najsjajniji bljesak stoljeća, već vjerojatno posljednjih tisuću godina galaktičke povijesti – dogodila unutar 10 svjetlosnih godina od Zemlje, mogla je skinuti atmosferu i uzrokovati masovno izumiranje.

Točan uzrok eksplozije još uvijek nije poznat. Zamislite kuglu prečnika 20 km (12 milja), toliko masivnu da svaka čajna žličica njenog materijala teži dva milijuna tona, koja se okreće svakih 7.5 sekundi, s toliko jakim magnetskim poljem da može obrisati kreditnu karticu na udaljenosti od orbite Venere. Ove vrste objekata toliko guraju ekstreme fizike da o njima imamo samo ograničeno znanje.

“Zvjezdotres” – unutarnja reorganizacija materije – mogao je proizvesti eksploziju, ili magnetsko ponovno povezivanje, scenarij u kojem se magnetsko polje naglo ponovno poravnava, oslobađajući najsjajniji bljesak koji je galaksija vidjela godinama. Najsjajniji bljesak mogao je čak doći od kolapsa neutronske zvijezde u još manje, gušće hipotetsko tijelo, takozvanu kvarkovu zvijezdu.

Iako je ova eksplozija bila najsjajniji bljesak ikad uočen, ne biste je mogli vidjeti golim okom, jer prvenstveno potječe iz spektra gama zraka. To je i očekivano, jer su gama zrake posebna vrsta zračenja koju stvaraju čestice na ljestvici atomske jezgre, poput neutrona od kojih je napravljena neutronska zvijezda. Vidljivo svjetlo emitira se na ljestvici molekula, koje je istaknuto u poznatim kemijskim reakcijama. Kako je ironično da nam se najsjajniji bljesak svemira ne bi činio tako svijetlim, osim ako nije bio toliko blizu da energizira našu atmosferu.