Apollo One je bio naziv prve planirane svemirske misije Apolla/Saturna koja je tragično završila tijekom vježbe obuke 27. siječnja 1967. Apollo je bio naziv za misije koje su uslijedile nakon misije Merkur. Ove misije bile su pokušaj slanja svemirskih vozila s ljudskom posadom na slijetanje na Mjesec, iako je Apollo One trebao biti samo probna misija za procjenu projiciranih sposobnosti rakete Saturn i novodizajniranog zapovjednog modula. Nažalost, ovaj prvi pokušaj misije Apollo bio je katastrofalan i rezultirao je smrću trojice voljenih astronauta: Virgila Grissoma, Eda Whitea i Rogera Chafeeja.
Lansiranje Apolla One planirano je za veljaču 1967. godine, a trojica astronauta samo su sudjelovala u testu koji bi utvrdio sposobnost Apolla One da funkcionira na unutarnju snagu, nazvanom “plugs out” test. Iznenadna vatra u kokpitu brzo je zahvatila zapovjedni modul u kojem su bili zapečaćeni Grissom, White i Chafee. Astronauti nisu mogli otvoriti otvor, koji se otvarao prema unutra umjesto prema van, te su brzo stradali u plamenu.
Uzrok požara u Apollu One posljedica je nekoliko stvari. Prvo, Apollo Jedan je bio okoliš čistog kisika, koji je zanemario zapaljivu prirodu kisika. Drugo, iskra u neizoliranom ožičenju zapovjednog modula bila je dovoljna da izazove nekontrolirani požar. Na brodu Apollo One također je bilo mnogo zapaljivih predmeta, uključujući čičak, koji je brzo omogućio širenje požara. Vatra se širila tako brzo i brzo da astronauti nisu imali priliku pobjeći.
Katastrofa Apolla One bila je obeshrabrujuća za mnoge u svemirskom programu. Ono što može biti najviše obeshrabrujuće u vezi s tim je tvrdnja da se to moglo spriječiti. 1961. godine u sličnoj nesreći poginuo je ruski kozmonaut Valentin Bondarenko. To je bilo skriveno od javnosti, a posebno od SAD-a zbog “utrke” za dolazak na Mjesec i zato što Sovjeti nisu htjeli da itko sazna za njihove neuspjehe. Neki tvrde da su, da su sovjetsko-američki odnosi bili bolji, SAD možda bile svjesne potencijalne smrtonosnosti okoliša s čistim kisikom poput onog u Apollu One.
Unatoč gubitku trojice hrabrih ljudi, Apollo Jedan je korišten u velikoj mjeri kako je bio namijenjen: za reviziju svemirskih letjelica u misijama Apollo radi veće sigurnosti za astronaute. Promjene su uključivale miješanje kisika s dušikom, smanjenje zapaljivih materijala u letjelici, ispravljanje preko 1000 problema s ožičenjem, izolaciju vodovoda i ožičenja te redizajn vrata otvora za otvaranje prema van. NASA vjeruje da su neke od ovih promjena bile ključne u dovođenju posade Apolla Thirteen kući, unatoč značajnim mehaničkim problemima. Da je isti modul Apolla One korišten za misiju Apollo Thirteen, to bi gotovo sigurno rezultiralo smrću te posade.