Ponekad poznat kao ekonomija stabilnog stanja, nulti rast je vrsta ekonomske teorije koja ima veze sa stvaranjem specifičnog stanja ili statusa unutar gospodarstva. Konkretno, ideja je iskoristiti sve aktivnosti i ekonomske politike kako bi se stanje ravnoteže postiglo i održalo tijekom određenog vremenskog razdoblja. Ideja je da se postizanjem ove ravnoteže minimizira mogućnost ekonomskog kolapsa, čime se stvara potencijal za recesiju ili neku drugu vrstu nepoželjnog uzorka. Dok brojni ekonomisti nulti rast smatraju poželjnim ciljem, drugi se ne slažu da je ovo stanje najbolja opcija tijekom vremena i smatraju da su pomaci u gospodarstvu ključni za napredak u tehnološkim i drugim područjima.
Uz nulti rast, postoji ravnoteža između ponude i potražnje koja osigurava da su poželjna dobra i usluge lako dostupne i pristupačne. Istodobno, ovo stanje također ima karakteristiku niske stope nezaposlenosti u bilo kojem trenutku. Kao rezultat toga, gospodarstvo općenito ostaje snažno, s vrlo malim promjenama u smislu rasta ili gubitka tijekom svake kalendarske godine. Događaji s potencijalom da izazovu inflaciju ili recesiju svedeni su na minimum, a prirodne provjere i ravnoteže unutar zdravog gospodarstva nadoknađuju bilo kakav utjecaj koji ti događaji mogu proizvesti kratkoročno.
Zagovornici nultog rasta vjeruju da je dosljednost koju osigurava ova vrsta ekonomskog stanja superiorna u odnosu na model kontinuiranog rasta, jer brzi i stalni rast obično vodi do razdoblja u kojima će procvat gospodarstva iznenada propasti. Kada se to dogodi, poduzeća počinju otpuštati zaposlenike; cijene rastu; a nezaposlenost raste, ponekad do alarmantnih brojki. Iako se utjecaj ovih događaja može ispraviti tijekom vremena, proces može potrajati godinama. U međuvremenu, ljudi koji žive unutar nacije koja prolazi kroz ekonomsku recesiju možda neće moći priuštiti kupnju hrane, plaćanje stanarine ili plaćanje hipoteke, ili općenito održavanje pravednog životnog standarda.
Kritičari nultog rasta primjećuju da, iako koncept nastoji zaobići pojavu brojnih ekonomskih nedaća, napredak se često ostvaruje u suočavanju s nedaćama. Tehnologija će se posebno vjerojatno razviti tijekom gospodarskih kriza, što će u konačnici dovesti do novih industrija i proizvoda koji pomažu u kretanju gospodarstva naprijed. Iz ove perspektive, kretanje gospodarstva nacije prema gore i dolje tijekom vremena može se smatrati neophodnim za promicanje napretka u većini aspekata društva s vremena na vrijeme.