Slobodno poduzetništvo, što je koncept koji čini osnovu za slobodno tržišno gospodarstvo, diktira nedostatak propisa i drugo uplitanje vlade u ekonomske makinacije društva. Slobodno poduzetništvo razmatra interakciju zakona ponude i zakona potražnje i kako će oni dovesti do “konkurentnog tržišta” s učinkovitim uvjetima cijena i maksimiziranjem produktivnosti ako su sudionici na tržištu prepušteni sami sebi. Ovo je koncept koji je slavno artikulirao Adam Smith u svojoj knjizi iz 1776. pod naslovom The Wealth of Nations. Postoje konkurentske ideologije slobodnog poduzetništva koje tvrde da je državna regulativa potrebna kako bi se spriječila zlouporaba slobode unutar tržišta.
Temelj slobodnog poduzetništva su sudionici na tržištu — prodavači i kupci. Zakoni ponude i potražnje nalažu da će sudionici slobodnog tržišta, ako se ostave slobodni od uplitanja, djelovati u promicanju svojih individualnih interesa, kupujući i prodajući robu i usluge, sve dok na kraju ne postignu ekonomsku ravnotežu. Ekonomska ravnoteža definira se kao točka u kojoj se cijena robe ili usluge postavlja u točki u kojoj će ponuda dobra ili usluge zadovoljiti potražnju na tržištu. Bez nejednakosti ponude ili potražnje, tržište će postići svoju ravnotežu i djelovat će na najvišoj razini učinkovitosti.
Godine 1776. Adam Smith napisao je knjigu pod nazivom Bogatstvo naroda za koju je slobodno poduzetništvo bila jedna od središnjih tema – iako pojam umjetnosti tek nije bio izmišljen. Smith opširno piše o “nevidljivoj ruci tržišta”, što je mehanizam koji automatski regulira slobodno tržište kako bi omogućio maksimalnu učinkovitost kroz sudionike na tržištu koji žele ispuniti svoje interese. Jednostavno kroz ljudsku predispoziciju da traži najbolji i najučinkovitiji način, nevidljiva ruka će dovesti do obostrano korisne suradnje unutar tržišta.
Druga strana ovog argumenta je da je regulacija tržišta neophodna kako bi se spriječila zlouporaba slobode unutar tržišta, kao i mnoge nuspojave. Na primjer, vlada donosi zakone o radu kako bi spriječila zlostavljanje radnika niže razine od strane vlasnika poduzeća koji imaju veliku moć na tržištu. Nadalje, postoje nuspojave koje se često ne uzimaju u obzir unutar slobodnog tržišta, poput onečišćenja, koje je potrebno regulirati i koje mogu rezultirati zabranom najučinkovitijeg načina poslovanja. Svaka vanjska intervencija, bilo da se radi o zakonima, propisima ili subvencijama, protivi se načelima slobodnog poduzetništva. Potreba za takvom intervencijom leži u većini ekonomskih rasprava.