Prirodne opasnosti su događaji koji mogu predstavljati rizik za ljudsko zdravlje, sigurnost i imovinu. Oni mogu uključivati vulkane, požare, poplave, potrese i druge prirodne događaje koje je teško spriječiti ili kontrolirati. Nacionalne agencije diljem svijeta prate postojeće opasnosti u svom području i pružaju usluge informiranja, obrazovanja i podrške. Na međunarodnom planu zemlje također komuniciraju o opasnostima koje prelaze granice i mogu utjecati na susjede i saveznike.
Mnogi od tih događaja su potpuno prirodni, iako na neke mogu utjecati ljudska aktivnost. Na primjer, prekomjerno korištenje zemljišta s ponovljenim zasadima usjeva koji imaju velike zahtjeve za vodom i hranjivim tvarima može doprinijeti stvaranju suša, prašnih oluja i konačnog dezertifikacije. Druge prirodne opasnosti, poput vulkana i potresa, nisu povezane s ničim što ljudi mogu ili ne moraju raditi na površini Zemlje. Oni su nepredvidivi i mogu se pojaviti vrlo iznenada i bez ikakvog upozorenja.
Jedan aspekt upravljanja prirodnim opasnostima je praćenje, predviđanje i predviđanje. Državne agencije koriste razne alate za praćenje događaja u tijeku, bilježenje obrazaca i predviđanja. Na primjer, ako analiza vulkana ukazuje na opasno nakupljanje magme koja bi mogla eruptirati, vlada može izdati upozorenje stanovnicima. To bi se moglo koristiti kao osnova za naredbu za evakuaciju kako bi se ljudi izvukli iz područja u slučaju erupcije vulkana.
Državne agencije također mogu igrati ulogu u planiranju i donošenju političkih odluka. U području poznatom po prirodnim opasnostima, agencije mogu obeshrabriti novi razvoj. Istodobno, oni mogu promicati spremnost za katastrofe i planiranje sa stvarima kao što su skloništa otporna na potrese, zalihe materijala i rutinsko održavanje cesta kako bi evakuacija bila što lakša. Ublažavanje opasnosti također može uključivati aktivnosti poput postavljanja nasipa za kontrolu poplava ili izgradnje protupožarnih ograda za ograničavanje štete uzrokovane šumskim požarima.
Brza reakcija na prirodne opasnosti također je dio posla državnih agencija. Moraju biti u mogućnosti brzo dovesti osoblje na teren kako bi pratili događaje, pomogli građanima i pokrenuli proces obnove i poboljšanja. Ovaj aspekt planiranja katastrofe može uključivati stvaranje mobilnih jedinica za odgovor u obliku potpuno opremljenih prikolica koje se mogu pretvoriti u privremene zapovjedne centre na mjestu prirodne katastrofe. Timovi spremnih za reagiranje mogu se u trenutku pripremiti da otputuju na lokaciju kako bi pružili podršku i pomoć, u rasponu od poštovanja prema ljudskim ostacima do čišćenja okoliša.