Od svih planeta u Sunčevom sustavu, osim Zemlje, život na Marsu izgleda najvjerojatnije, iako je šansa mala, vjerojatno manja od 1%. Astronomi su nagađali o toj mogućnosti otkad su vidjeli “kanale” na Marsu ranim teleskopima, kao i nazrijevanje prisutnosti ledenih kapa. Nalet uzbuđenja koji su Marsovi “kanali” izazvali nakon njihovog otkrića iznjedrio je pojam o Marsovcima u popularnoj kulturi. Naposljetku je postalo očito da su ti kanali prirodne formacije, no nagađanja o životu na Marsu ipak su se nastavila.
Izravna potraga za životom na Marsu započela je 1970-ih, kada su tamo poslani lenderi Viking, čija je primarna misija bila analiza Marsovog tla na mikroorganizme. Nisu pronašli niti jednu, uključujući uopće organske molekule. Noviji lender, Phoenix, stigao je na Mars 2008. godine s osjetljivijom opremom i ponovio testove, a opet ništa nije pronašao. Opsežna testiranja vjerojatno će morati pričekati do ljudske posjete i dugotrajne kolonizacije Marsa, što se možda neće dogoditi do 2050. ili dulje.
Iako u tim misijama nije otkriven površinski život na Marsu, ovi nalazi nisu konačni. Neki znanstvenici koristili su slične tehnike za testiranje života u McMurdo Suhim dolinama na Antarktiku, za koje je poznato da posjeduju mikroorganizme, i oni su bili negativni, što sugerira da će biti potrebni različiti pristupi za potpunu provjeru rezultata Vikinga i Phoenixa. Bez obzira na to, ovi testovi bi propustili život ispod površine. Godine 2007. izračunato je da život utemeljen na DNK ili RNA neće moći preživjeti dulje manje od 7.5 metara (25 stopa) ispod površine zbog velikog priljeva kozmičkih zraka. Stoga je najvjerojatnija lokacija života na Marsu još uvijek neprovjerena.
Najdefinitivniji dokaz koji trenutno imamo da doista postoje podzemni Marsovski mikroorganizmi je promatranje metana u atmosferi Marsa. Na Zemlji, metan gotovo uvijek dolazi iz biološkog izvora, ali drugi procesi mogu stvoriti metan – obično vulkanizam ili hidrotermalna aktivnost. Nekoliko drugih rijetkih nebioloških procesa može stvoriti metan, kao što je serpentinizacija. Prisutnost metana u atmosferi Marsa ukazuje na to da ga nešto neprestano proizvodi, jer se metan brzo razgrađuje na Marsovom suncu. Nedostatak vulkanizma na Marsu ili hidrotermalnih gejzira čini malo vjerojatnim da je metan nastao na ovaj način. Stoga se čini da je izvor ili neki rijedak nebiološki proces ili podzemne metanogene bakterije.
Na kraju, odgovor je da smo još uvijek nesigurni.