Sea Launch je usluga lansiranja svemirskih letjelica koja se temelji na principu da su lansiranja sa Zemljinog ekvatora najučinkovitija moguća, koristeći Zemljinu rotaciju kako bi se ubrzala raketa da pobjegne iz brzine. Za lansiranje rakete s ekvatora bez ovisnosti o bilo kojoj ekvatorijalnoj vladi ili naciji, pothvat koristi samohodnu oceansku platformu smještenu u ekvatorijalnom Pacifiku, Ocean Odyssey, kao lansirnu platformu. Raketu i teret sastavlja i prenosi na platformu Sea Launch Commander, koji se nalazi u Long Beachu u Kaliforniji. Ukupni trošak projekta prijavljen je kao 583 milijuna USD (američkih dolara) 1996. godine, s 400 milijuna USD zajmova od Chase Manhattana osiguranih otprilike u to vrijeme.
Sea Launch je osnovan 1995. godine, a u vlasništvu je konzorcija od 4 tvrtke; Boeing Commercial Space (Sjedinjene Američke Države, 40% vlasništva), Energia (Rusija, 25%), Aker Solutions (Norveška, 20%) i SDO Yuzhnoye (Ukrajina, 15%). Prvo lansiranje rakete bilo je 1999. Klijenti su sve komunikacijske tvrtke, kao što su EchoStar, DirecTV, XM Satellite Radio i PanAmSat. Sateliti se ubacuju u geostacionarnu orbitu prijenosa, koja se sastoji od kruženja satelita između točke u niskoj zemljinoj orbiti (LEO) i geostacionarne orbite (GSO).
U svom prvom desetljeću rada, Sea Launch je uspješno lansirao 30 raketa, uz dva neuspjeha. Neuspjeh 30. siječnja 2007. rezultirao je eksplozijom rakete, goriva i njezinog tereta na platformi za lansiranje, stvarajući masivnu vatrenu kuglu promjera više od 1000 stopa (300 m). Video isječak neuspjeha lansiranja može se vidjeti na YouTubeu. Popravak je zahtijevao pristajanje platforme u postrojenju u blizini CFB Esquimalta, zapadno od Viktorije, Britanska Kolumbija.
Postoje razne prednosti ekvatorijalnih lansiranja koje Sea Launch iskorištava, osim samo povećanja brzine zbog rotacije planeta. Jedan je taj da nema potrebe za “promjenom aviona” koja troši gorivo kako bi se preorijentirao geostacionarni satelit s orbitom od nule stupnja koja je potrebna da bi se održao korak s točkom na površini Zemlje dok se rotira. Drugi je veća sigurnost za okolno područje – neuspjela kopnena lansiranja imaju rizik od utjecaja na naseljena područja. Još jedan je iznimno nizak zračni i pomorski promet u području oko lansirne platforme, što olakšava zakazivanje lansiranja.
Zanimljivo je da Ocean Odyssey nije bila izrađena po narudžbi za operaciju Sea Launch, već je zapravo započela život kao platforma za istraživanje koju je za Ocean Drilling and Exploration Company izgradila Sumitomo Heavy Industries.