Amonijak, kemijski spoj poznat po svom oštrom mirisu, temeljna je komponenta svih oblika života. Amonijak se sastoji od jednog atoma dušika koji je vezan za tri atoma vodika i služi kao ključni nosač dušika. Dušik je četvrti najzastupljeniji element u živim organizmima po težini, čineći oko 2.5% tjelesne mase. Živim bićima je potreban dušik za život, ali samo je nekoliko mikroba sposobno “fiksirati” atmosferski dušik (N2) u izobilju u nehlapljiv (neplinoviti ili isparavajući) oblik koji djeluje u kontekstu biokemije našeg tijela. Dušik je nužna komponenta u sintezi aminokiselina, koje čine sve bjelančevine u tijelu.
Osim što je središnji dio samog života, dušik ima mnoge industrijske namjene, što ga čini jednom od najsintetiziranijih anorganskih kemikalija. Najvažnija upotreba amonijaka je u sintezi dušične kiseline, sastojka gnojiva i eksploziva. Amonijak se proizvodi u velikim količinama pomoću Haberovog procesa, industrijskog procesa koji fiksira atmosferski dušik korištenjem ekstremnih temperatura i pritisaka.
Prije izuma Haberovog procesa od strane njemačkog kemičara Fritza Habera, sva su gnojiva morala biti napravljena od već postojećih naslaga nitrata, kao što su obilne naslage guana u južnoameričkim špiljama ili obloženi slojevi ptičjeg izmeta na pacifičkim otocima. Pojava Haberovog procesa učinila je masovnu poljoprivredu uistinu mogućom, dopuštajući postojanje velikih gradova koje vidimo danas. Nadalje, cijeli sadržaj dušika u svim proizvedenim organskim spojevima dolazi iz amonijaka. Svjetska proizvodnja amonijaka u 2004. iznosila je 109 milijuna metričkih tona.
Prije izuma freona 1928. godine, amonijak je bio standardno rashladno sredstvo. Još uvijek nalazi usku primjenu u malim hladnjacima. Većina modernih kućnih hladnjaka koristi CFC za hlađenje, ali sa spoznajom da su te kemikalije opasne za naš ozonski omotač, upotreba amonijaka se ponovno povećala, posebno u industrijskim procesima kao što je proizvodnja leda.
Ponekad se amonijak dodaje u vodu za piće, zajedno s klorom, da nastane kloramin, dezinficijens. 5-10% otopine amonijaka također se koriste kao sredstvo za čišćenje u kućanstvu, ali se nikada ne smiju miješati s klorom u tom kontekstu, jer se oslobađaju različiti kancerogeni i otrovni plinovi.
Budući da amonijak može biti otrovan pri prekomjernim razinama u krvotoku, naše tijelo ima tehniku da ga se riješi – reducira ga na spoj uree. Urea čini većinu suhe težine našeg urina.
Amonijak se također može koristiti kao gorivo. Iako nije tako moćan kao druga goriva, ne ostavlja čađu, a ta kvaliteta, uz ostale, dovela je do toga da se koristi u eksperimentalnom raketnom avionu X-15.