Eugenika je društveni pokret koji uključuje manipuliranje ljudskim genetskim naslijeđem kako bi se otkrile osobine za koje se vjeruje da su “najbolje”. Iako je budućnost ljudske rase pitanje koje brine većinu ljudi, mnogi se ljudi distanciraju od eugenike jer ona ima neke vrlo negativne konotacije. Ova praksa se povijesno koristila kao argument za obveznu sterilizaciju i niz drugih politika koje su bile usmjerene na „manje“ članove društva s ciljem eliminacije njihovog genetskog naslijeđa iz genske baze.
Priča o eugenici počinje 1800-ih, kada je Francis Golton, rođak Charlesa Darwina, skovao taj izraz i počeo istraživati ideju svjesnog mijenjanja tijeka ljudske evolucije. Podrška eugenici je rasla, a u jednom su trenutku mnogi vodeći članovi znanstvene zajednice povjerovali u pokret. Većina modernih znanstvenika to smatra oblikom pseudoznanosti, iako bi se ljudi doista mogli uzgajati poput životinja kako bi se pokazale specifične željene osobine.
Povijesno gledano, mnogi argumenti korišteni za potporu eugenike doista su bili pseudoznanstvene prirode, čak i ako je temeljna pretpostavka da se ljudi mogu poboljšati uzgojem bila zdrava. Znanstvenici koji su radili na terenu koristili su pogrešne argumente, poput ideje da su tamnoputi ljudi prirodno manje inteligentni od svijetloputih ili da je vjerojatnije da će siromašni ljudi biti intelektualno osporeni od onih s novcem. U suštini, eugenika je podržavala ideju da bogatim, bijelcima treba dopustiti da propagiraju ljudsku rasu, dok siromašne ljude, pripadnike nekih religija, obojene osobe i osobe s invaliditetom treba eliminirati iz genskog fonda.
Eugenika zanemaruje duboku ulogu koju okoliš ima u ljudskom razvoju, usredotočujući se na identificiranje genetskih osobina. Kasnije se pokazalo da su mnoge od osobina za koje su članovi pokreta vjerovali da su genetske, uže povezane s okolišem, a činjenica da je eugenika igrala ulogu u holokaustu dodatno je dodala stigmu ove grane znanstvenog istraživanja.
Većina istraživača povijesti pokreta, zajedno s ljudima koji se danas bave ovim područjem – nazivajući svoje područje “liberalnom eugenikom” – razlikuju dva oblika. U pozitivnoj eugenici, osobe s osobinama koje se percipiraju kao pozitivne potiču se da imaju djecu. Negativna eugenika uključuje potiskivanje osobina koje se smatraju negativnima; povijesno, to je uključivalo korištenje prisilne sterilizacije, zatvaranja, uskraćivanja socijalnih usluga, segregacije, genocida, ograničenja braka, kontrole rađanja bez pristanka i prisilnih pobačaja kao alata.